Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je: ”Uspjeli su vjernici, oni koji su u svojim namazima skrušeni.” (El-Mu'minun, 1.) A zatim, redajući svojstva onih koji su ostvarili istinski uspjeh, ponovo završava govor o njima namazom: ”I koji namaze svoje na vrijeme obavljaju.” (El-Mu'minun, 9.)
Kao da se put istinskog uspjeha otvara skrušenošću pred Allahom u namazu i završava čuvanjem namaza.
Namaz je jedan od najvažnijih stubova islama i, za razliku od drugih ibadeta, njegova obaveza ne prestaje zbog bolesti, putovanja, straha ili drugih teških okolnosti, niti se njegovo obavljanje može odgoditi pod bilo kakvim izgovorom.
Šehadet, premda je uvjet i temelj pripadnosti islamu, prije svega je uvjerenje srca i unutarnje prihvatanje, pa nije uvjet da se neprestano izgovara jezikom.
Post se može odgoditi zbog opravdanog razloga, a onome ko ga nije sposoban postiti propisana je odgovarajuća naknada. Zekat je obavezan onome ko posjeduje imovinu koja doseže nisab, tako da čovjek može proživjeti cijeli život, a da nikada ne bude obavezan dati zekat. I hadž je obavezan samo onome ko je u mogućnosti da ga obavi.
Namaz, međutim, ostaje trajna obaveza koju je dužan obavljati u njenom vremenu, bez lijenosti i odgađanja. Zbog toga je Allah propisao posebne olakšice za različita stanja i teške okolnosti, poput bolesti, putovanja i straha od iznenadnog napada neprijatelja, kako bi se namaz mogao obaviti u svim okolnostima.
Uzvišeni Allah obavljanje namaza i davanje zekata spominje i kao znak pripadnosti zajednici vjernika ”Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri.” (Et-Tevba, 11.)
Namaz nije samo skup pokreta koje čovjek izvršava u određenom vremenu. On treba ostaviti trag na čovjeku koji ga obavlja.
Zato Uzvišeni Allah kaže: ”Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je, osim vjernika, koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali.” (El-Me'aridž, 19.-23.)
Kur'an ovdje na izvanredno upečatljiv i precizan način opisuje čovjeka čije je srce lišeno imana. Takav čovjek je nestalan pred onim što mu život donosi: nevolja ga lahko slomi i ispuni tjeskobom, a blagodat ga učini sebičnim i nepristupačnim.
Nakon što je opisao tu ljudsku slabost, Kur'an izdvaja jednu skupinu i povezuje je s osobinom koja joj daje postojanost – to su oni koji ustrajavaju u svome namazu. Namaz se ovdje ne spominje samo kao obred koji se povremeno obavlja, već kao trajna veza s Allahom koja čovjeka čuva od kolebanja i prepuštanja vlastitom raspoloženju. Tako namaz odgaja čovjeka da ne bude poput onoga kojeg životne okolnosti nose čas na jednu, čas na drugu stranu, nego da ima oslonac koji mu daje postojanost i čuva ga od malodušnosti u nevolji i sebičnosti u blagostanju.
Svi ibadeti imaju svoju mudrost i cilj. Oni nisu sami sebi svrha, već sredstvo putem kojeg Allah odgaja čovjeka, čisti njegovu nutrinu, uređuje njegov odnos prema Gospodaru i usmjerava njegovo ponašanje prema drugim ljudima.
Za namaz Uzvišeni Allah izričito kaže: ”Namaz, zaista, odvraća od razvrata i svega što je nevaljalo.” (El-Ankebut, 45.)
To se može potpuno razumjeti tek kada imamo na umu Allahove riječi: ”Namaz je vjernicima propisan u određenim vremenima.” (En-Nisa’, 103.)
Allah je rasporedio namaska vremena tako da obuhvate čitav dan i noć, bilo kroz pet obaveznih namaza ili kroz dobrovoljne namaze, poput duha-namaza i noćnog namaza.
Na taj način vjernik veliki dio svoga vremena provodi u namazu, u stalnoj vezi sa svojim Gospodarom, nastojeći obaviti namaz onako kako Allah voli i zadobiti Njegovo zadovoljstvo. A kada završi namaz, njegova veza s Allahom ne prestaje. Srce mu ostaje okrenuto Allahu, a misli usmjerene prema onome što vodi Njegovom zadovoljstvu. Tako vrijeme između dva namaza nije vrijeme zaborava, nego prilika da ono što je u namazu osjetio potvrdi svojim ponašanjem, pokornošću i dobrim djelima. Takvom čovjeku ne ostaje mnogo prostora da se prepusti šejtanskim došaptavanjima i iskušenjima strasti.
Na osnovu rečenog, razumijemo zašto je Allah namaz učinio stubom vjere i mjerilom bogobojaznosti. Što je čovjek bogobojazniji, to više vodi računa o svome namazu i ustrajava u njemu. Prenosi se da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi ga nešto teško zadesilo, žurno pristupao namazu.
Otuda i posebna težina namaza na Sudnjem danu: on će biti prvo za šta će čovjek biti pitan.
