Piše: Nasir ibn Sulejman el-‘Umer
Uzvišeni Allah je objavio u kazivanju o Jusufu, alejhis-selam: …on poče s vrećama njihovim, prije vreća brata svoga, a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga… (Jusuf, 76.). Učinio je sve to zbog mudrosti koju je želio Uzvišeni Allah. Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede. – On po vladarevu zakonu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem ima još znaniji. (Jusuf, 76.) Ovoga puta ćemo se zadržati na značenjima ovoga ajeta. Prije svega, kazat ćemo nešto o spomenutom lukavstvu.
vrste lukavština
Dvije su vrste lukavštine. Prva je propisana, a to je ona kojom se dozvoljeno poslužiti kako bi se ostvario ispravan cilj, i to metodom koja u sebi ne sadržava nešto što je u koliziji sa Šerijatom. Primjer za to je Jusufov, alejhis-selam, slučaj kada je podmetnuo tovar svoje braće na njihove jahalice, ne bi li to oni primijetili nakon čega bi ih to navelo da mu se ponovo vrate. To je bila dozvoljena varka, odnosno lukavstvo. Druga vrsta je zabranjena vrsta varke, a to je ona kojom se služi kako bi se došlo do nečega što je Šerijatom zabranjeno. Na prvi pogled bi se reklo da je spomenuta varka u riječima Uzvišenog: …a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga..., ustvari, zabranjeni vid, jer će se sa njom optužiti ljudi za krađu i zbog nje će se zadržati čovjek. Međutim, postala je propisana samim tim što ju je Allah dozvolio: …ali je mogao Allahovim dopuštenjem. Tä, Jusuf, alejhis-selam, je bio vjerovjesnik kome je dolazila objava! Uzvišeni je rekao: Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede! Neki učenjaci su kazali da riječi: O karavano, vi ste, doista, kradljivci!“ (Jusuf, 70.), aludiraju na krađu koja je počinjena od njihovog oca. Drugi su kazali da je to, ustvari, rečenica koju je uzviknuo glasnik, nakon onoga što mu se pričinilo. Zatim, može se kazati da se ovom optužbom nije osudila određena osoba, jer, karavanu su sačinjavala i njegova braća a i drugi osim njih. Zbog toga su oni kazali svome ocu: Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s kojom smo došli. Mi zaista govorimo istinu! (Jusuf, 82.). Nakon što je pronađen ”kradljivac”, on je postao Jusufov, a.s., zarobljenik i nije mu uopće mogla naškoditi ta optužba. Na taj način je Jusuf, alejhis-selam ostvario svoju namjeru i cilj posluživši se metodom kojom nije nikoga oštetio, niti nekoga osudio, nego je sve to bilo na obostrano zadovoljstvo.
Izbor između dvije štete
Što se tiče žalosti koja je snašla njegovu braću, a nakon što su se prisjetili obećanja i zavjeta datog njihovom ocu, i iz njega se može izvući vrijedna pouka. Naime, ponekad je neophodno učiniti manju štetu kako bi se otklonila veća šteta. Odnosno, nekad ćemo biti primorani da počinimo manju štetu u nastojanju da otklonimo štetu koja je daleko veća. Ovo se čini čak i onda kada je samo djelo u svojoj osnovi zabranjeno. Primjer za to je, kao što su to učenjaci spomenuli, kada bi se neprijatelj poslužio živim štitom u kojem su muslimani. Poznato je da ubijanje muslimana nije dozvoljeno, osim sa razlogom! Dakle, ako bi se neprijatelj poslužio živim štitom od muslimana, te kada ne bismo bili u mogućnosti da se suočimo sa neprijateljem osim ubijanjem tih muslimana, u toj situaciji bi nam to bilo dozvoljeno!
To je zbog toga što, ako to ne bismo učinili, neprijatelj bi pohrlio i počinio mnogo veće zlo i štetu. A na kraju bi poubijao i one muslimane iz živog štita. Osim toga, time bi se upropastila poslanica dostavljanja vjere radi koje su mnogi već izginuli kao šehidi! I u ovoj priči se spominje šteta, međutim, Uzvišeni Allah ju je dozvolio radi mudrosti koju samo On poznaje! Možda ćemo i mi spoznati djeliće te mudrosti, ali je sasvim sigurno da njenu većinu nikada nećemo, jer je ajet završen riječima: …a nad svakim znalcem ima još znaniji! Ova pouka nam je posebno bitna kada se radi o šerijatskom pravilu vaganja štete i koristi i obznanjivanju dozvoljenih i zabranjenih lukavština. Ova tema zahtijeva strogu preciznost, stoga, onaj koji želi detaljnije o njoj neka se vrati na knjigu imama Ibn el-Kajjima, Allah mu se smilovao. On je u njoj mnogo toga naveo. Molim Uzvišenog Allaha da nas poduči onome što će nam koristiti i da to znanje učini dokazom za nas, a ne protiv nas!
Preveo: Smail L. Handžić
