Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Britanski filozof i ljekar John Locke je za muslimansku civilizaciju u Endelusu, rekao: ”Andaluzija je tokom muslimanske ere bila svijetla tačka usred evropskog mraka.”
Stoga nije čudo što se, zbog muslimanske civilizacije i općeg progresa u islamskom Endelusu, Francuska nadala da će muslimanska osvajanja stići i do Francuske i ispoljiti civlizaciju kao u Endelusu.
No, nipošto ne smijemo zaboraviti da ova veličanstvena islamska civilizacija, koju su izgradili muslimani u Endelusu, a čije je svjetlo dopiralo do svih dijelova evropskog kontinenta i bilo uzrok evropske renesanse, kao i tolerancija muslimana Endelusa prema kršćanima, nije spriječila krstaške rušilačke horde od ubijanja i progona muslimana nakon što su krstaši okupirali i osvojili Endelus.
Veliki broj muslimana naprasno je protjeran iz Endelusa bez prethodne pripreme, tako da su se mnogi od njih, kako se navodi u historijskim izvorima, pokušali prebaciti na marokansku ”obalu spasa” u malim ribarskim čamcima koji im u većini slučajeva nisu omogućili dolazak na tu obalu. Desetine hiljada civila, uključujući i djecu, žene, starce i omladinu, bili su žrtve ovog procesa raseljavanja.
Dakle, iako su kršćani živjeli i uživali u potpunoj sigurnosti nepunih osam stoljeća u islamskoj državi Endelus, muslimani Endelusa su se suočili s neizbježnošću izbora između tri opcije: prelaska na kršćanstvo, napuštanja Endelusa ili umiranja u valovima slijepog fanatizma koji je španjolska inkvizicija utjelovila u ime kršćanskog ”svetog” rata.
To što su uradili krstaši nakon osvajanja Endelusa, bila je dijametralno suprotna slika islamske tolerancije i pravde prema kršćanima, Židovima i ostalim građanima Endelusa, tokom osam stoljeća.
Tragedija Endelusa, koja je odnijela živote više od četiri miliona muslimana, usljed svirepih ubistava i prisilnog raseljavanja, ali i naša vlastita tragedija, zločin i genocid nad Bošnjacima, kao i stalni pokušaji velikosrpskih i velikohrvatskih snaga zla da unište državu Bosnu i Hercegovinu i da u srcu Evrope ponove Endelus i srednjovjekovnu inkviziciju, predstavlja užasnu sliku fanatičnog šovinističkog mentaliteta, koji je u našoj državi utjelovljen u Miloradu Dodiku i mnogim drugim srpskim, ali i hrvatskim političkim vođama, kao što je svojevremno u Endelusu bio utjelovljen u zločinačkom kraljevskom bračnom paru Ferdinandu i Izabeli i fanatičnim vjerskim vođama, morala bi biti pouka i stalni podsjetnik nama Bošnjacima na to kakve su posljedice nejedinstva, napuštanja i udaljenosti od islamskih principa, kukavičluka, munafikluka, pohlepe za vlašću, izdaje, naivnosti, vjerovanja i saradnje s neprijateljima, i šta u konačnici znači ostati bez vlastite države.
Jer, domovina je neprocijenjivo blago i vrijednost koja se mora čuvati kao zjenica oka. Ona čovjeku daje mogućnost ponosnog, dostojanstvenog, slobodnog i sigurnog života, makar bio i siromašan, a spriječava ga ponižavajućeg života i nesigurnosti, koje osjećaju oni koji su lišeni te blagodati, makar bili i bogati.
Stoga, ne smijemo posustati u borbi za očuvanje cjelovitosti i suvereniteta naše domovine Bosne i Hercegovine, makar ta borba trajala hiljadu godina, i ne smiju nas obeshrabriti kolebljivci i sitnošićardžijske duše iz našeg korpusa, kojima nije ništa sveto osim ličnih interesa, niti nas smiju zaplašiti sile mraka koje nam prijete inkvizicijom i koje Bosni i Hercegovini spremaju sudbinu Endelusa.
Naša ljubav prema Bosni i Hercegovini, prema dobru, istini i pravdi, mnogo je veća od njihove mržnje prema spomenutim vrijednostima, a naš graditeljski duh i karakter, mnogo je jači od njihovog rušilačkog poriva, a rušilačke snage, snage zla, osuđene su, ako Bog da, na poraz i propast na oba svijeta.
