U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Sva zahvala pripada Allahu Uzvišenom. Neka je salavat i selam na našeg Poslanika Muhammeda i njegovu časnu porodicu i vjerne ashabe.
U ovom tekstu želim da iznesem svoje iskustvo iz džemata Sulejmanija u kojem sam boravio skoro godinu dana u Sarajevu. Želim da upoznam javnost o tom džematu, na kojem principu rade, kako i šta rade. Džemat ima 15-tak internata u BiH.
Ja, kao vjernik u Allahovu vjeru imam dužnost da javnost upoznam sa ovom organizacijom ko su, šta su i kako rade, jer sam tu boravio.
Kada sam završavao srednju školu, predstavnici fondacije „turk-bošnjak“, tj.džemat Sulejmanije na čelu sa direktorom Bilalom Jan Balcijem posjetili su našu školu i priredili nam prezentaciju, nama kao maturantima, nudeći nam školovanje u Turskoj. U toj prezentaciji istakli su da imaju svoje internate po cijelome svijetu, što je i tačno , dodali su da im je cilj da u BiH imaju preko 50 internata, što im uspijeva, već imaju 15tak domova.
Nama su ponudili, da studiramo u Turskoj ilahiyat tj. Islamske nauke, da besplatno boravimo u njihovim internatima, ali prije toga da boravimo u Sarajevu ( šest mjeseci )kako bi usavršili turski jezik i dolaskom u Tursku bili spremni za predavanja.
Zvučalo je jako primamljivo. Dobili smo brošure na kojima piše da nakon godinu ipo do dvije godine studiranja, dobivamo zagarantovan posao, da možemo raditi kao odgajatelji u njihovim internatima, ili kao imami u džematima.
Kazali su nam da su u suradnji sa IZ, da se studij vrednuje isto kao i u Bosni . Kazali su da svoje svršenike šalju na službu u naše džemate, gdje naši imami ne mogu sami sve raditi, ako imaju npr.previše djece u mektebu.
Poslije izlaganja naš profesor nam je rekao: “Ne znam koliko vam je to sigurno i slabo znam o organizaciji, ali eto ako je neko zainteresovan neka proba“. Svi znamo kakva je danas situacija u cijelom svijetu a pogotovo u našoj državi, kako je teško doći do posla,a oni nude zagarantovan posao, besplatno školovanje. I tako, nas nekoliko učenika, odluči da pristane na njihovu ponudu.
Otišli smo u Sarajevo, bilo je tu još momaka, neki su završili medrese, neki tehničke škole, ali je bilo i djece iz osnovne škole. Kada smo pitali za njih, rekli su nam da su to djeca slabog imovinskog stanja i da borave u njihovim internatima za vrijeme školovanja, da imaju stipendije, tj. da borave u internatu besplatno i da imaju hranu.
Bilo nas je 20-tak momaka, koji smo došli na studiranje. U internatu smo učili turski jezik, ilmihal, sufaru, Kur'an, tedžvid i neke knjige uključujući svu gramatiku na arapskom jeziku. Kroz predavanja su nam spominjali „tekamul“, kako bi smo nakon usavršavanja ovdje otišli u Tursku na „tekamul“.
Nikad čuli, začuđeno upitasmo šta je „tekamul“, a odgovoriše da tu nastavljamo školovanje poslije usavršavanja ovdje. Navodno se na tekamulu uči tefsir, arapski, pedagogija itd., uglavnom uči se vjera. Pitao sam zar nije ilahiyat(islamski fakultet), rekli su nam da je to državni fakultet, i da ima tu puno harama, uglavnom negativne stvari, i da ćemo mi učiti na tekamulu, da je to najbolja škola koja trenutno postoji.
Svidjelo mi se što pomažu našu djecu, uče ih vjeri, kako treba da klanjaju,sufaru itd.
U početku mi je bilo začuđujući zikr koji čine, jer nisam imao priliku prije da činim ili vidim nekog da čini taj zikr. Kada sam pitao jednog odgajatelja da mi nešto kaže o tom zikru, rekao mi je da sad ne treba to da pitam, jer, doći će vrijeme kada ću znati šta znač taj zikr, kako i zbog čega.
Zikr se zove“rabita“. U tom zikru se uči fatiha, ihlas, salavati po nekoliko puta, tu nema ništa što nije u redu, osim na kraju kada onaj koji predvodi zikr kaže :“rabota šerif“, tada oni koji čine taj zikr zamišljaju šejha Sulejamana Hilmi Tunahana koji je davno preselio na bolji svijet. Zamišljaju ga u Istanbulu u nekoj džamiji, sjede ispred njega i šejh koji prima nur od prijašnjih evlija , koja dolazi od Gospodara, preko Poslanika, evlija do tog šejha i on je prenosi ovim što čine taj zikr i kao čiste ih od grijeha.
Prilikom jednog sohbeta Bilal Jan Balci, predsjednik fondacije je rekao da moramo imati posrednika,da ko nema posrednika biva kafirom. Da bi činio taj zikr, rabotu moraš prije dobiti od nekog od tih koji je već imaju. Kazivali su da ko nema rabitu neće ući u džennet. Također, kažu za Sulejmana Hilmi Tunahana da je mogao sve raditi/činiti što je i Poslanik mogao.
Prilikom njihovih predavanja kada spominju Allaha,kažu :“hazreti Allah“, ne znam da li je to ispravno, pa bi zamolio našu ulemu da se ovim pitanjima malo pozabavi.
Također, oni sve namaze obavljaju u mesdžidu koji je u sklopu internata, čak i džumu namaz. Kada sam razgovarao sa jednim bivšim muftijom, rekao je da sigurno nemaju dozvolu za svoj mesdžid, da mogu dobiti dozvolu od IZ da imaju internate, ali mesdžid zaseban ne. Da bi boravio u internatu ili htio da ideš u Tursku, da učiš, na tom tekamulu moraš da radiš kako kažu. Što bi se reklo kod nas u Bosni, evo ti sve ,ali ćeš igrati kako ja sviram.
Kada su bili jednom studentu u zijaretu koji je obavljao ramazansku praksu, ponudili su mu ovaj način školovanja, i obećali su mu platiti od sebe da djecu podučava vjeri. Ali obećani novac nije dobio. Što se tiče hrane u internatu, kada su dolazile zvanice,kada su bili sastanci, hrana je bila ekstra, ali mi kao učenici, studenti u domu, jeli smo bukavlno svašta, npr.hljeb star po nekoliko dana, često nije bilo namirnica, pa je riža gotovo svaki dan bila glavna na meniju. Dva puta sedmično, dva učenika u pratnji jednog odgajatelja išli bi na pijacu i obilazili bi tezge , pitajući prodavače da li imaju da nešto halale za učenike iz turskog doma. Tako da se većinom preživljavalo od merhametli Bošnja.
Pitao sam mnoge alime o tom džematu ili organizaciji, dobio sam odgovor da treba što dalje od njih.
Jedne prilike učili smo iz Kur ‘ana sa medinnskom štampom, ili oni sa prevodom od Besima Korkuta, Bilal Jan Balci je ušao na ders i rekao da ne učimo iz tih Kur ana, da su neispravni,tj. da su puni grešaka, da su ti Kur'ani iz Britanije otišli za Medinnu, pa ih ovamo „vehabije“ donose u Bosnu. Kada sam pitao da nam ukažu na jednu od tih grešaka, Osman Soymaz koji je držao ders Kur'ana je rekao da nam ne može trenutno naći grešku, ali je sav baziran na greškama. I Bilal Can Balci je rekao da Kur'ane s Medinnskom štampom sakupljaju u vreće pa će ih zapaliti.
Još su nam rekli kada smo tek došli, da ne smijemo imati djevojke ili ženiti se, dok ne dobijemo dozvolu od glavnog u domu tj, Bilala. Da prvo moramo završiti tekamul i kada se odlučimo za ženidbu da pitamo Bilala. Ukoliko nam on dozvoli, možemo, ako kaže da ne možemo ili nije nam još vrijeme, da ne smijemo.
Često obilaze neke naše džemate oko Kaknja i Zenice, i drže predavanja po tim džematima, dijele ljudima rabitu. Takodjer je Bilal Yan Balci rekao da su u dobroj saradnji sa Perzijskim koledžom, da ih često posjećuju i da također na koledžu svi imaju rabitu.
Nisu nam dali da namaze obavljamo u džamiji kralja Fahda, rekli su nam da tamo idu samo vehabije.
Većinom oni uzimaju djecu koja su slabijeg imovinskog stanja, koja nisu dovoljno upućena u vjeru, koja su jednostavno primorana na to, a i oni koji nisu, pa svima danas dobro dodje neka pomoć, stipendija i sl.
Ja koji imam iskustvo iz tog džemata, iskreno ne bih preporučio nijednom studentu, školarcu, da boravi u tom džematu ili organizaciji. Pogotovo onima koji nisu dovoljno upućeni u vjeru. Mi ovdje u Bosni imamo islam elhamdulillah stotine godina, imamo naše imame, efendije, koje uče našu djecu. Mislim da nam ne treba niko sa strane da podučava našu omladinu, a i komplet stanovništvo vjeri, jer imamo jako puno hafiza, imama, alima, doktora islamskih nauka itd.
Zamolio bih IZ da malo više obrati pažnju na ovakve organizacije, džemate koji tumače vjeru izvan okvira IZ. Ne trebaju nam nikakvi podrumaši i sl.da nam tumače vjeru. Jer kao što sam rekao imamo svoje imame, alime, daije koji rade po džamijama.
Ko želi da uči vjeru, neka je uči u džamiji, a ne po nekakvim zasebnim mesdžidima. Nadam se uz Allahovu pomoć da će moja opomena, tj.moje loše iskustvo utjecati na vas.
Ne šaljite djecu u ovakve džemate, organizacije, koji siju smutnju u našoj vjeri, pogotovo na području BiH.
Rusmir Čelebić
Semin Pamić
Čazim Hercegović
