Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je: ”Zato ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: ‘Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.’ A Allah će, sigurno, pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati.” (El-Ma'ida, 52.)
Nakon što je Allah, subhanehu ve te'ala, upozorio muslimane da ne uzimaju nevjernike za zaštitnike i prijatelje umjesto vjernika, u ovom ajetu je opisao stanje onih koji to ipak čine.
Ovaj veličanstveni ajet krije duboke pouke i značenja, a mi ćemo se fokusirati na nekoliko njih.
Prvo, ajet počinje riječima: ”Zato ti vidiš…” Uzvišeni Allah opisuje stanje bolesnih srca tako jasno i očito, da ih može prepoznati svako ko ima živo srce. Dakle, njihovo stanje nije skriveno, nego vidljivo poput slike pred očima.
Drugo, u riječima Uzvišenog: ”Kako se žure da s njima prijateljstvo sklope..”, upotrijebljen je glagolski oblik: sâre'a – jusâri'u (jusâri'un) koji u arapskom jeziku nosi značenje nadmetanja i takmičenja. To znači da munafici i ljudi bolesnih srca ne samo da idu prema nevjernicima, nego se utrkuju da budu prvi u njihovom taboru, da im se dodvore, da budu prihvaćeni. Kao da strahuju da će zakasniti, pa požuruju i bacaju im se pred noge, želeći da ih prihvate u svoje redove.
Komentirajući ovaj ajet, šejh Ebu Zehre je rekao: ”Dodavanje prijedloga ”u” (فى) u ovom ajetu, znači da oni nisu tek povremeno s nevjernicima, nego da su stalno s njima svojim srcima. Oni su u njihovom taboru, i nikada ga ne napuštaju.”
Treće, opravdavajući svoje ponašanje, munafici i oni bolesnih srca, govore: “Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.” (نَخْشَىٰ أَن تُصِيبَنَا دَائِرَةٌ)
Riječ ”الدائرة – dâ'ira” označava nedaće i iskušenja koja pogađaju ljude od strane njihovih neprijatelja. ”Dâ'ira” se ne odnosi na običnu životnu poteškoću, već na kolektivne nevolje koje pogađaju narode: ratovi, porazi, okupacije, bolesti i nedaće koje neprijatelj nanosi.
Ovaj ajet ukazuje na psihologiju licemjera i ljudi bolesnih srca. Oni se boje za svoju sigurnost, pa vjeruju da im je spas uz nevjernike. Njihova srca nisu vezana za Allaha, pa se predaju iluziji da će ih nevjernici zaštititi. I zbog bolesti svojih srca bacaju se u njihove ruke, kao što leptir srlja u vatru.
Citirani ajet završava se riječima Uzvišenog: ”A Allah će, sigurno, pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati.” U ajetu je upotrijebljena riječ ”možda” (عسى) koja ne znači mogućnost, već sigurnost. Kada Allah kaže ”možda”, to znači: sigurno će se desiti. To je obećanje da će doći pobjeda, oslobođenje i promjena stanja nabolje.
”Pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati.” Ovo kajanje nije kajanje iskrenog pokajnika, već žaljenje onoga kome su propali planovi i kome su se snovi srušili. Oni su očekivali da će im nevjernici donijeti korist, pa kada to izostane, ostaju u stanju stalnog žaljenja i unutarnje boli.
Ove riječi podsjećaju nas na vođu munafika, Abdullaha ibn Ubejja ibn Selula, jer ih je on izgovorio kada je ustao da brani jevrejsko pleme Benu Kajnuka’, koje je otvoreno prekršilo ugovor s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.
Naime, u vjerodostojnoj predaji se navodi da je jedna muslimanka došla na pijacu Benu Kajnuka’ u Medini da proda robu, a potom je otišla kod zlatara da kupi nakit. Dok je čekala svoj red, Jevreji iz tog plemena su je počeli nagovarati da otkrije lice. Ona je to odbila, i dok su se tako prepirali, zlatar joj je prišao iza leđa i svezao njen veo u čvor za neki predmet. Kad je muslimanka ustala, otkrio joj se dio tijela pa su joj se okupljeni pripadnici plemena Benu Kajnuka počeli smijati. Žena je zapomagala i dozivala u pomoć, pa je jedan musliman pritrčao i ubio zlatara, nakon čega su njegovi saplemenici ubili muslimana.
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo šta se desilo, prekinuo je ugovor s njima i krenuo je s vojskom prema utvrdama plemena Benu Kajnuka’. Opsada je iznenadila Jevreje, pa su se ubrzo predali.
Nakon toga, vođa munafika, Abdullah ibn Ubej ibn Selul pokušao ih je osloboditi, jer su Jevreji iz plemena Benu Kajnuka bili saveznici Hazredža, plemena kojem je pripadao i Ibn Selul. On je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ”O Muhammede, učini dobro mojim saveznicima!” Allahov Poslanik se okrenuo od njega, a on je stavio ruku unutar Poslanikovog oklopa, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ljutito rekao: ”Pusti me!” Na to je vođa munafika rekao: ”Ne, tako mi Allaha, neću te pustiti dok ne učiniš dobro mojim saveznicima! Četiri stotine boraca bez oklopa i tri stotine oklopnika branili su me od svakog neprijatelja, a ti hoćeš da ih pobiješ u jednom danu! Allaha mi, bojim se da me kakva nevolja ne zadesi!” Nakon ovoga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Učinit ću to za tebe.”
Međutim, ove riječi nisu umrle s vođom munafika, Ibn Selulom. One su postale parola svih licemjera kroz historiju, pa sve do današnjih dana. Danas ih čujemo od onih koji nose muslimanska imena i predvode muslimanske države, ali drhte pred Amerikom i cionističkim entitetom.
Kada su cionisti izvršili brutalnu agresiju na Gazu i kada je ulicama Gaze potekla krv nevinih muslimana, kada su žene, djeca i starci vapili za pomoć, oni su rekli: ”Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi! Bojimo se sankcija ako otvorimo granice! Bojimo se blokada ako muslimanima Gaze dadnemo hljeb i lijekove!”
To je isti izgovor, ista bolest, ista srca puna kukavičluka i izdaje. Njihov motiv nije vjera, nije dostojanstvo, nije čuvanje svetinja, već strah za vlastiti tron i pozicije.
Poruka je jasna: naši neprijatelji nemaju moć nad nama osim onoliko koliko im mi sami damo kroz našu slabost i podaništvo.
Historija, ali i Gaza, uče nas da pobjeda dolazi uz sabur, vjeru i oslonac na Allaha, a poniženje dolazi kada srce oboli i počne robovati strahu. Ko traži sigurnost kod neprijatelja, izgubit će i sigurnost i dostojanstvo. Ko traži zaštitu kod Allahovih neprijatelja, bit će ponižen i odbačen.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko traži Allahovo zadovoljstvo, makar time rasrdio ljude, Allah će biti zadovoljan njime i učinit će da i ljudi budu zadovoljni njime. A ko traži zadovoljstvo ljudi po cijenu Allahove srdžbe, Allah će se na njega rasrditi i učinit će da se i ljudi rasrde na njega.” (Et-Tirmizi)
Molimo Allaha da nas učini od onih koje On voli i koji Njega vole; da budemo ponizni prema vjernicima, a ponosni i strogi pred neprijateljima; da se borimo na Allahovom putu ne bojeći se ničijeg prijekora. Amin!
