Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jedna od najvećih nesreća jeste da čovjek čini dobra djela, a da je kod Allaha upisan među nesretnike i stradalnike. Ljudi ga gledaju i zavide mu na njegovim djelima, ali ne znaju ništa o njegovoj lošoj namjeri i nijetu, pokvarenoj nutrini i licemjerstvu. Ne poznaju njegove skrivene namjere, jer to zna samo Allah, dželle šanuhu.
Koliko je samo pobožnjaka na kojima su se vidjeli tragovi ibadeta, čije se ime pronijelo zemljom, koji su uživali veliki ugled među ljudima, a doživjeli su loš završetak.
Koliko je onih koji su danju bili lavovi pred ljudima, a noću igrali sa šejtanom u tami.
Koliko je onih koji su izgledali kao evlije, a onda ih je život preokrenuo i umrli su na najgori način.
Mjesto ukopa, trenutak smrti, broj prisutnih na dženazi, ne povećavaju sevape niti umanjuju grijehe. Doduše, ponekad mogu biti znak dobra i uspjeha, poput svjedočenja dobrih ljudi o nečijem hajru, jer su oni Allahovi svjedoci na Zemlji.
Međutim, pravo mjerilo vrijednosti je ispravnost srca i primljena dobra djela kod Allaha. Ljudi sude po vanjštini, a ono što je u srcima zna samo Allah.
Hafiz Ibn Kesir, rekao je: ”Grijesi i strasti iznevjere svog vlasnika na samrti, zajedno sa šejtanovim ostavljanjem na cjedilu, pa se kod njega sakupi trostruko ostavljanje na cjedilu (od strane grijeha, strasti i šejtana) i slabost imana, i tako doživi loš kraj.” (Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje, IX/163)
A imam Ibnul-Dževzi, govorio je: ”Na životnom putu posrću oni čije djelo nije bilo iskreno u ime Allaha.”
Poznato je da loš završetak ne pogađa onoga čija je vanjština dobra i unutrašnjost čista. To se dešava onome ko nosi pokvarenost u srcu i ustrajava u tajnim grijesima. Jer loš kraj je posljedica skrivene mahane koju ljudi ne vide, u vidu ružnog djela koje osobu sustigne u času smrti.
Rečeno je: ”Skriveni grijesi i mahane vode ka lošem završetku.”
Vjernik strahuje od najmanjeg oblika licemjerstva (nifaka), boji se da ga ne sustigne baš kad mu život isklizne iz ruke, da ne napusti ovaj svijet praznih ruku, iako su ga svi smatrali bogobojaznim i čestitim.
Grijesi u tajnosti uništavaju dobra djela i uzrok su propasti.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Znam ljude iz mog ummeta koji će doći na Sudnji dan sa dobrim djelima poput planina Tihame, ali će ih Allah u prah pretvoriti.” Sevban, radijallahu anhu, rekao je: ”Allahov Poslaniče, opiši nam ih, da ne bismo bili od njih, a da to i ne znamo!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”To su vaša braća, od vaše kože, klanjali su noću kao i vi, ali kada bi ostali sami sa Allahovim zabranama, kršili bi ih.” (Silsiletus-sahiha)
Također je rekao: ”Ko od vas može da ima neko tajno dobro djelo, neka to učini.” (Silsiletus-sahiha)
I kao što je tajni grijeh jedan od najvećih uzroka propasti, tako je tajni ibadet jedan od najvećih uzroka ustrajnosti na Pravom putu tokom iskušenja i fitni. To je čvrsto uže između roba i njegovog Gospodara. Tajna dobra djela su tvoje utočište. To je tvoja iskrena suza u noći, tvoja sedžda kad niko ne gleda, tvoja dova u tišini.
Stoga, učini da između tebe i Allaha postoji nešto čisto, neki ibadet i dobro djelo za koje niko ne zna, osim Njega. To će te držati kad te svi napuste. To će ti osvjetljavati put kroz dunjalučke tmine i bespuća.
Zato, ne čekaj ramazan, ne čekaj da odeš na hadž ili umru, ne čekaj starost. Počni ovog trenutka. Jer smrt ne šalje pozivnicu, a kada dođe uzaludno je kajanje.
Vjernik je obavezan da se trudi u popravljanju svog srca, da žuri ka Allahovom zadovoljstvu i da stalno moli Allaha za postojanost na Pravom putu do smrti, jer su srca između dva Allahova prsta, On ih okreće kako hoće.
Ibn Redžeb, rahimehullah, rekao je: ”Lijep završetak ne može imati osim onaj čija je unutrašnjost čista, jer se u trenutku smrti ne može glumiti – tada na vidjelo izlazi ono što je skriveno u srcu.”
Milostivi Allahu, podari nam lijep završetak, podari nam iskrenost u svim stanjima i djelima, i učvrsti nas u pokornosti Tebi. Amin!
