Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Allah, dž.š., u Kur’anu je objavio: Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika. (Er-R’ad, 11.)
Teško je danas naći muslimana koji ovaj ajet nije čuo makar stotinu puta u različitim prilikama i kontekstima. No, i pored toga čini nam se da većina muslimana ne razumije značenje ove poruke, jer naša gorka stvarnost, izloženost nebrojenim iskušenjima, poniženjima, stradanju i svekolikim krizama, govori da muslimani ne znaju naći put i rješenje za silne probleme i belaje, iako im se ono nudi čim otvore Kur’an, u jednom jedinom ajetu.
Šta nam zapravo poručuje ovaj ajet? Poručuje nam da ako smo u stanju izobilja, blagostanja, mira i sigurnosti, Allah to stanje neće promijeniti, dok se mi ne promijenimo na gore, dok sami ne potkopamo temelje sretnog i dobrog života.
Isto tako, ako smo u patnjama, krizama, strahovima i smutnjama, Allah neće to stanje promijeniti dok ga mi sami ne promijenimo, dok ne poduzmemo korake koji znače buđenje iz sna, koji znače spremnost na žrtvu u ime uzvišenih ideala, spremnost na borbu za slobodu, pravdu, istinu i spremnost da se do cilja sabura te da se nikada ne izgubi nada u pobjedu.
Promjene dolaze iznutra, a ne izvana
Druga poruka citiranog ajeta je da istinska promjena počinje iznutra a ne izvana. Ona mora početi od nas samih a ne da čekamo da nam neko drugi donese pozitivne promjene te obezbijedi dostojanstven život.
Treća poruka, koja se iščitava iz ovog ajeta, jeste činjenica da je čovjek uistinu sposoban da čini promjene, da mijenja stanje, jer da nije tako, onda slanje Allahovih poslanika i objavljivanje Knjiga ne bi imalo smisla. Ako čovjek nije sposoban da mijenja stvari oko sebe, čemu onda učenje, studiranje, čemu silna naučna usavršavanja i istraživanja?! Samo zato što je čovjek uistinu osposobljen da čini promjene i da utječe na životne tokove, Allah je slao poslanike i objavljivao Knjige putem kojih je izvršen opći preporod u društvu.
Da muslimani današnjice uistinu razumiju i primjenjuju u životu spomenuti kur’anski princip i metod u rješavanju problema ne bi se prepuštali fatalizmu, ne bi pesimistično gledali na stvarnost i predavali se bez borbe.
Ne bi svoju nemoć, vlastite slabosti i odgovornost za teško stanje branili pogrešnim tumačenjem i razumijevanjem određenih vjerskih dokaza, zazivajući imama Mehdija kao spasitelja koji će čudom, u jednom trenu, donijeti blagostanje i uspostaviti pravdu na Zemlji.
Da su ashabi tako razumijevali vjeru i hadise o imamu Mehdiju, svjetlo islama bi se ugasilo onoga dana kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na ahiret. No, hvala Allahu, oni su ispravno shvatili poruku Kur’ana, shvatili su da su je oni, kao njeni sljedbenici, dužni prenositi drugima kako bi ljude izveli iz tmina neznanja, idolatrije i nepravde na svjetlo istinskog znanja, ispravnog vjerovanja i pravde.
I da paradoks bude još veći, umjesto muslimana, mi danas svojim očima gledamo i čudimo se spremnosti i upornosti ateista, sekularista i drugih nemuslimana na žrtvu u ime ideala u koje vjeruju i slijede i koje pokušavaju drugima nametnuti. Takav primjer su i skupine turskih ateista i sekularista koji ovih dana protestuju na trgu Taksim u Istanbulu.
Povod za demonstracije navodno je odluka Turske vlade da se posiječe nekih 600 stabala u parku Gezi. Međutim, demonstranti su nošenjem slika Kemala Ataturka, za kojeg kažu da se često slikao sa čašicom rakije i cigaretama i da je bio sklon ženama, pokazali zašto demonstriraju, ko je njihov uzor i kakve ideale su oni spremni i krvlju braniti.
Njihova poruka je jasna: “Kakva kultura, kakav ekonomski napredak, kakva ekologija, kakvi bakrači! Mi hoćemo Ataturka, hoćemo ateizam, hoćemo rakiju, drogu, razvrat!” Kako god su demonstranti kazali šta hoće, oni su javno kazali i šta neće. Oni neće islam i ništa što sliči na islam, ma kakav progres i napredak preko primjene islamskih propisa ostvarili.
Sličan primjer je i Egipat u kojem su islamističke partije pobijedile na izborima, ali još uvijek ne mogu da uspostave vlast kako bi država normalno funkcionirala, jer to egipatski ateisti i sekularisti uz pomoć, prije svega, cionističkog režima i Amerike uporno sabotiraju izazivajući nerede ne bi li iznudili vanredne izbore i srušili islamističku vladu. Zamislimo sada da je situacija obrnuta i u Turskoj i u Egiptu, i da muslimani protestuju protiv demokratski izabrane vlasti, šta bi se desilo? Za jednu noć bi bilo sve pohapšeno i poubijano, eto šta bi se desilo! To najbolje znaju muslimani, a posebno muslimanke u Turskoj, kao i Muslimanska braća u Egiptu, čije su cijele porodice truhnule po egipatskim zatvorima, a zatim su zametene i poubijene.
Ipak, za nas najdrastičniji primjer indiferentnosti i neobjašnjive spremnosti na ponižavajuću šutnju i trpljenje, jesu muslimani Bošnjaci, koji su jučer bili spremni život dati za svoju čast, vjeru i državu, a danas ne smiju dići glas kada im se iste te svetinje napadaju i skrnave. Oni koji su nas u ratu klali, u dejtonskom miru su nam palili i pale džamije i skrnave njihovu svetost bacajući zaklane svinje i vršeći nuždu u njima, ubijali su i ubijaju naše povratnike, svakodnevno organiziraju fašističke skupove na kojima prijete novim klanjem, sagradili su crkve u muslimanskim avlijama a njihovi političari otvoreno negiraju Bosnu i Hercegovinu i svim silama rade na njenom urušavanju kroz različite vrste političkih opstrukcija, dok u isto vrijeme hrane sebe i svoje porodice od para iz državnog budžeta. Na sva nabrojana i nenabrojana zlodjela prema Bošnjacima i državi BiH u mirnodopskim uvjetima, Bošnjaci reagiraju šutnjom i trpljenjem.
Umjesto da se mi kao slobodarski narod, koji svoj ponos, poštenje, pravednost i hrabrost crpi iz islama, dignemo, branimo i odbranimo pravo nane Fate Orlović na njen toprak i izmještanje crkve koju su u njenoj avliji napravili četnici pod vođstvom popa pedofila, umjesto da mi zaustavimo rušenje naše države od strane srpskih i hrvatskih nacionalista i separatista, da im sasvim jasno, javno, legalno i legitimno pokažemo i dokažemo da se niko ne smije igrati sa našim svetinjama, a posebno ne oni koji su nas do jučer klali i nad nama počinili genocid i najveći zločin pred kraj dvadesetog stoljeća. Umjesto toga, Bošnjaci muslimani šute i sve to mirno posmatraju, očekujući milost od krvožednih dželata, a bh. ateisti i sekularisti, predvođeni bošnjačkom korumpiranom i ljigavom političkom klikom i islamofobičnim medijima, a sve s ciljem da se dodvore našim koljačima i da preko naših života, časti, vjere i države, ušićare koju marku, izmišljaju islamski terorizam u BiH, našu državu proglašavaju leglom “bijele” Al Kaide, svakodnevno love tzv. vehabije i selefije po bosanskim vrletima, i, što je najmorbidnije, bh. ateisti i sekularisti obezglavljenom bošnjačkom narodu vaze o islamu i nude svoje interpretacije islama, doduše često puta potpomognuti pojedincima iz IZ-e koji su nosioci visokih titula i zvanja, a koji ponajviše liče šupljim povaljanim balvanima iz sure El-Munafikun, dok veliko-srpska i veliko-hrvatska klika, kao i predstavnici Međunarodne zajednice punom parom rade na disoluciji Bosne i Hercegovine i smiju se bošnjačkom primitivizmu, povodljivosti, poltronstvu, munafikluku i kukavičluku.
Razumijevanje iskušenja i jasnoća cilja
Da bi se išlo naprijed i da bi se bilo spremno na akciju koja podrazumijeva korjenite reforme, onda je također važno razumjeti suštinu mnogobrojnih iskušenja kojima smo izloženi na dunjaluku. Vjernici uvjek trebaju gledati dalje od situacije, jer možda Allah hoće da nas preko iskušenja i belaja podstakne na promjenu. Tumačeći kur’anski ajet iz sure Lukman: Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivom i nevidljivom?, neki islamski učenjaci su kazali da su upravo iskušenja te tajne blagodati spomenute u ajetu i da Allah iz Svoje neizmjerne mudrosti želi da vjernike snađu iskušenja ne bi li se popravili i počeli mijenjati na bolje. Neprirodno je i nerazumno očekivati da se dese čuda kako bi se naše stanje promijenilo, a mi se ne pomjeramo s mjesta niti imamo jasnog cilja.
Mnogi muslimani danas žive bez jasnog cilja i uzvišenih ambicija. Život im je obilježen inertnošću i pesimizmom. Upravo onako kako ne bi smjeli da se ponašaju iskreni vjernici. Opsijući halifu Omera, Aiša, r.a., je govorila: “Neka se Allah smiluje Omeru, kada je hodao, hodao je žurno, kada je udjeljivao, davao je dovoljno, kada je govorio, njegov govor se slušao a kada je udarao, boljelo je.”
Najbolji način da se vjernici pokrenu iz letargije jeste rad za ahiret i stalna svijest o susretu sa Allahom. Mudri ljudi su kazali: “Ako želiš biti uspješan, počni od kraja.” Musliman se ne smije zadovoljiti osrednjošću i ne smije sebi dozvoliti da na njegovoj dženazi efendija jednostavno samo kaže: “Braćo, umro je naš brat musliman, pa hoćete li mu halaliti?” Budi od onih o čijim će se djelima, zaslugama i pohvalama, i na dženazi govoriti barem pola sata, a da se ni blizu neće moći nabrojati; i budi od onih čijom ostavštinom i hajratima će se okoristiti generacije koje dolaze poslije tebe.
Slobodarski duh i ostavljanje slijepog slijeđenja
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne budite povodljivi beskičmenjaci, koji kažu: ‘Ako ljudi čine dobro i mi ćemo, ako ljudi čine loše i mi ćemo.’ Već, ako ljudi budu činili dobro i vi to činite, a ako ljudi budu činili loše, klonite se toga.” (Tirmizi)
Vjernik mora biti odlučan, neovisan, postojan, moralan i originalan. Nije mahana ako pogriješiš, mahana je ako ustrajavaš u grijehu zbog slijepog slijeđenja. Nije mahana da ne znaš, mahana je da ostaneš neznalica zbog povodljivosti, zbog beskičmenjaštva i poltronstva.
Epigonstvo i slijepo slijeđenje znače napad na ljudsku inteligenciju i degradaciju čovjeka kao ličnosti i donosi nesagledivo štetne posljedice. To potvrđuje i sljedeća priča.
Naime, spominje se da je grupa učenjaka, vršeći naučni eksperiment, zatvorila pet majmuna u kavez. Uza zid kaveza stavili su ljestve a na zid su ostavili nekoliko banana. Kad god bi jedan od majmuna krenuo da uzme banane, učenjaci su ostalu četvericu majmuna polivali hladnom vodom. Nakon toga, četverica majmuna su tukli onog petog koji je pošao da uzme banane, jer su smatrali da ih ljudi polivaju vodom zbog njega. Onda su učenjaci zamijenili jednog majmuna novim majmunom koji je, čim je ušao u kavez, krenuo prema bananama, ali su ga četverica majmuna počeli tuči iako više nisu bili polivani hladnom vodom. Na kraju su zamijenili svih pet majmuna i novi majmuni su udarali onog od njih koji bi krenuo prema bananama, a uopće nisu znali zašto to čine, jer njih više niko nije polivao hladnom vodom.
Kada bi ih upitali zašto to čine, bez sumnje bi rekli isto ono što su rekli idolopoklonici koji su odbili primiti islam: A kada im se rekne: “Slijedite Allahovu Objavu!” – oni odgovaraju: “Nećemo, slijedit ćemo ono na čemu smo zatekli pretke svoje.” – Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali i kada nisu na Pravom putu bili?!’’ (El-Bekara, 170.)
Nažalost, danas se mnogi muslimani tako ponašaju pa usljed udaljavanja od islama kao izvora dostojanstva, usljed otuđenosti, osjećaja kompleksa inferiornosti i nedostatka vlastitog stava, lahko i na prvu prihvataju sve što dolazi sa Zapada i od Zapada. Životna deviza im je ona narodna: Kud’ sva vojska tud’ i mali Mujo!
Zato nije čudo što, umjesto da se zgražavaju, takvi podržavaju recimo homoseksualizam i tu devijaciju i nastranost smatraju k’o džoja normalnom pojavom, kao što nije čudo što se izgubljena i otuđena muslimanska omladina odaje alkoholu, narkomaniji, bludu, što čereći i unakazuje i dušu i tijelo, što, ne samo u ušima, već po cijelom tijelu nose mindžuše, pirsinge, tetovaže, i kada ih upitate zašto to rade, oni nonšalantno kažu: “Pa, to je sada ‘in’!” Al’ čovječe dragi, kakvo prokleto “in”, to je nenormalno, to je odvratno! Gdje ti je pamet, gdje ti je ljudskost?! Ne, slijepi sljedbenici ne čuju glas razuma i oni od njega bježe kao od zvijeri. Oni su jednostavno dio bezlične mase koju valovi života nose kuda hoće. I uglavnom ništa ne koriste ni sebi ni drugima.
A iskreni musliman je istinska ličnost koju niko ne može kupiti i navesti na nešto što se kosi sa zdravim razumom i sa principima prirodne i čiste vjere islama. Jedna takva ličnost vrijedi koliko hiljade slijepih sljedbenika koji se odazivaju na svačiji povik.
Rečeno je: “Jedan čovjek vrijedi kolik’ hiljadu ljudi, a hiljadu slabića ne vrijedi ni kolik’ jedan opanak.”
Kada je Poslanik, a.s., govorio o predznacima Sudnjega dana i o tome da će se vjerovati lažovima, da će nedostojni i nesposobni ljudi obnašati visoke funkcije, objasnio je i zašto će tako biti, rekavši: “Dobri ljudi će odlaziti, jedan po jedan, a ostat će ljudi koji će biti bezvrijedni poput ljušturica od zrnevlja žita ili hurmi.” (Buharija)
Ne budimo povodljivi beskičmenjaci i ne obmanjujmo se mnoštvom onih koji su u zabludi, već budimo istinske ličnosti pa makar sami bili i makar nam se priprosta svjetina rugala i pljuvala nas, ta dragulj ostaje dragulj i kad ga bace u blato.
Neka se Allah smiluje Fudajlu ibn Ijadu, kako je samo veliku mudrost izrekao kada je kazao:
“Slijedi stazu Upute i neka ti ne smeta to što je malo njenih sljedbenika,
a ostavi zabludu i nemoj da te obmane mnoštvo zabludjelih stradalnika.”
