Ne budite šejtanovi pomagači protiv svoje braće muslimana

273

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Hazreti Omer, radijallahu anhu, bio je primjer briljantne inteligencije, istinske pronicljivosti, genijalnosti, ispravnog razumijevanja vjere i nadahnuća, pa nije čudo što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za njega rekao:  ”U prijašnjim narodima je bilo nadahnutih ljudi, ako takvih ima u mom ummetu, onda je to Omer ibn Hattab.” (Buharija i Muslim)

U predaji od Ebu Seida el-Hudrija, navodi se da je neko upitao: ”Allahov Poslaniče, kako se to događa?”, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Meleki govore na njegovom jeziku.” 

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”U snu sam vidio kako je spuštena kofa u bunar, pa je došao Ebu Bekr i zahvatio kofu ili dvije, slabijim zahvatima, Allah mu se smilovao, a onda je došao Omer, pa je snažno zahvatio vode iz bunara i nisam vidio takvog vođe kao što je Omer.” (Muslim)

Objašnjenje i praktična potvrda ovog hadisa dogodila se upravo u vrijeme Omerovog hilafeta.

Hazreti Omer nije bio poznat samo po spomenutim osobinama, već i po blagosti i brižnosti prema muslimanima, posebno prema grješnicima, što potvrđuje i sljedeća predaja.

Ibn Ebi Hatim prenosi od Jezida ibn el-Esamma da je rekao: ”U Šamu je bio jedan musliman koji je stalno dolazio kod halife Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, a zatim je prestao dolaziti. Hazreti Omer je pitao svoje drugove: ‘Šta je s tim i tim čovjekom?’ Rekli su: ‘Vođo pravovjernih, on se ponovo odao alkoholu, nismo ga vidjeli danima.’

Tada je hazreti Omer pozvao svog pisara i rekao mu da piše: ‘Od Omera ibn Hattaba tom i tom muslimanu. Selamun alejkum! Ja zahvaljujem Allahu za tebe, Onome ”Koji oprašta grijehe i prima pokajanje, Koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraća.” (El-Gafir, 2.-3.)

Zatim je rekao svojim prijateljima: ‘Molite Allaha za svoga brata da se srcem pokaje Allahu i da mu Allah primi pokajanje.’

Kada je pismo stiglo u ruke tog čovjeka, on ga je počeo čitati i ponavljati u sebi Allahove riječi: ”Koji oprašta grijehe i prima pokajanje, Koji strahovito kažnjava.” Zatim je plačući govorio: ‘Allah me upozorava na Njegovu kaznu i obećava mi Svoj oprost.’ Nakon toga se iskreno pokajao i više nije pio alkohol.

Kada je vijest o njegovom pokajanju došla do halife Omera ibn Hattaba, rekao je: ‘Ovako postupite kad vidite svoga brata da je posrnuo, budite mu podrška i molite Allaha da mu primi pokajanje, a nemojte biti šejtanovi pomagači protiv njega.”’ (Tefsir ibn Kesir)

Koliko nam je samo danas potrebno hazreti Omerovo razumijevanje vjere, njegova pravednost, pronicljivost i blagost prema griješnicima, te radost nakon što se neki musliman pokaje od grijeha u kojem je bio ogrezao.