Jedne prilike je stari mudrac sjedio na obali rijeke i dok se on tako odmarao razmišljajući o ljepoti prirode koja ga je okruživala, ugledao je škorpiona koji je pao u vodu. Škorpion se počeo koprcati pokušavajući da se spasi, ali nije uspio. Starac je odlučio da mu pomogne i da ga pokuša spasiti. Pružio je ruku prema njemu, ali je istog trenutka osjetio ubod škorpiona zbog kojeg je pustio bolan krik. Međutim, nije prošlo ni nekoliko minuta, a čovjek je pružio i drugu ruku da spasi škorpiona, a on mu je ponovo uzvratio ubodom i u drugu ruku. No, nedugo zatim, čovjek je želio da i treći put pruži ruku da spasi škorpiona.
Nedaleko od njega sjedio je drugi čovjek i posmatrao cjelokupni prizor sa starim mudracem i škorpionom. Kada je vidio da će starac i treći put pokušati pružiti ruku, viknuo je prema njemu: ”Čovječe, ti koji si poznat po mudrosti, zar nisi naučio lekciju iz prethodna dva pokušaja, pa hoćeš i treći put da doživiš isto?!” Stari mudrac nije obračao pažnju na upozorenje tog čovjeka, već je i treći put pružio ruku prema škorpionu i uspio ga spasiti i izbaciti iz vode.
Zatim je, naišavši pored onog čovjeka, naslonio ruku na njegove rame i rekao: ”Sinko, priroda škorpiona je da ujeda, a moja priroda je da volim i saosjećam sa drugima. Pa, zašto želiš da njegova priroda pobjedi moju?”
