Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Sumeja, Jasir, Hatidža, Mus'ab ibn Umejr, Enes ibn Nadr, Hamza ibn Abdul-Mutallib, Abdullah ibn Džahš, Sa'd ibn Rebi'a, Amr ibn Džemuh, Dža'fer ibn Ebi Talib, Zejd ibn Haris, Abdullah ibn Revaha, radijallahu anhum -, ovi plemeniti ashabi i ashabijke nisu doživjeli pobjedu islama i njegovo širenje diljem zemaljske kugle.
Nisu bili svjedoci osvajanja u vrijeme Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, niti veličanstvenih pobjeda Halida ibn Velida, radijallahu anhu. Oni nisu vidjeli Rub'ijj ibn Amira kada je došao pred perzijskog vladara Rustema i kada mu je u njegovom, zlatom ukrašenom dvorcu, ponosno objasnio misiju muslimana, rekavši: ”Mi smo narod koji je došao da izbavi ljude iz robovanja ljudima u robovanje jedinom Bogu, Allahu, dž.š.”, niti su bili prisutni kada je abasijski halifa Harun er-Rešid, zbog veličine islamskog carstva kojim je upravljao, govorio oblacima: ”Plovite nebeskim svodom kud god hoćete, ali znajte da će vaš haradž (urod) meni doći.”
Oni nisu bili prisutni ni onda kada je sultan Muhamed Mehmed Fatih, osvajajući Konstantinopolis, govorio: ”Tako mi Allaha, ili će u Konstantinopolisu biti moj prijesto ili moj mezar!”
Jer, ovi plemeniti ashabi i ashabijke su započeli put i na njegovom početku su umrli ili preselili kao šehidi, a da nisu dočekali da dođu do kraja puta i požanju plodove onoga što su započeli na dunjaluku.
Stoga, ne pitaj za kraj puta, jer važno je biti na putu, tako da, ako umreš ili pogineš na početku ili na sredini puta, nećeš biti oštećen, već ćeš biti među onima za koje je Allah u Kur'anu rekao: ”Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili.” (El-Ahzab, 23.)
Mi idemo putem islama i nadamo se da će nam Allah primiti naša dobra djela, i cilj nam je da umremo na tom putu, svjesni da će Allah čuvati Svoju vjeru i da će ona doživjeti konačnu pobjedu, s nama ili bez nas.
Zato ustrajmo na pravom putu, obnavljajmo naše nijete, jer ne znamo kada ćemo otići sa dunjaluka.
