Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Govoreći o tevhidu kao čistom monoteizmu u koji su pozivali svi Allahovi poslanici, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Najbolje od onoga što smo ja i poslanici prije mene rekli jesu riječi: Lā ilāhe illallāh vahdehū lā šerīke leh. Lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej'in kadir – Nema boga osim Allaha jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada sva vlast i hvala, i On ima moć nad svim.” (Et-Tirmizi)
U drugom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Vjerovjesnici su braća od inoča: majke su im različite, a vjera im je jedna. Ja sam najpreči (najbliži) od ljudi Isau, sinu Merjeminom, i između mene i njega nema vjerovjesnika.” (El-Buhari)
U ovom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio je poslanike sa braćom zato što su poslanici jedne vjere, njihovo vjerovanje (akida) je jedno, svi oni su došli sa islamom, vjerom koju je Allah odabrao za ljude i sa kojom je zadovoljan, a njihovi vjerozakoni ili šerijati su brojni, kao što su kod braće po inočama majke različite, dok im je otac jedan.
Što će reći da je razlika između Allahovih poslanika isključivo u vjerozakonima, a to su praktični ogranci i propisi, kao što su zekat, namaz i drugi propisi i njihove forme.
Vjerozakoni prijašnjih poslanika i vjerovjesnika – tj., pravni propisi – su dokinuti slanjem posljednjeg Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njemu je Allah objavio potpuni i savršeni Šerijat koji važi za svako vrijeme i mjesto do Sudnjega dana, i naredio je svim ljudima da slijede taj Šerijat, a da napuste vjerozakone prethodnih Allahovih poslanika koji su važili za određeno vrijeme. Štaviše, neki islamski učenjaci su stava da su iz prethodnih vjerozakona dokinuti samo pojedini detalji (partikularije), a da su sveobuhvatnost tih zakona, njihovi temeljni principi i univerzalije ostali isti i sadržani su u posljednjoj Allahovoj objavi, Kur'anu.
Imam El-Šatibi o tome veli: ”Opća (univerzalna) pravila koja se odnose na esencijalne životne vrijednosti i potrebe, te njihovu zaštitu, nisu derogirana, već se derogacija dogodila u parcijalnim stvarima. Islamski pravnici navode da su esencijalne životne vrijednosti (vjera, život, razum, čast, imetak i sl.), uzete u obzir u svim vjerozakonima i šerijatima podjednako, shodno ajetu: ”On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ‘Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!”’ (Eš-Šura, 13.) Zatim, Allah, dželle šanuhu, nakon spominjanja prethodnih poslanika u Kur'anu, rekao je: ”Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put.” (El-En'am, 90.; El-Šatibi, El-Muvafekat, Dar Ibn Affan, prvo izdanje, 1997., III/365.)
Vjera (ed-din) u Kur'anu se spominje samo u obliku jednine
Dakle, islam je vjera prvih i posljednjih generacija i vjera svih Allahovih poslanika. Tome u prilog ide i činjenica da se vjera (ed-din) u Kur'anu spominje samo u obliku jednine. Međutim, danas je kod mnogih muslimana, kako kod običnog naroda, tako i kod učenih ljudi, u širokoj upotrebi sintagma ”nebeske vjere”, odnosno ”nebeske religije”, koja nema nikakvo uporište u islamskim izvorima i koja se kosi sa islamskim učenjem i sa zdravim razumom.
Naravno, ovo nikako ne znači odbacivanje ili poricanje vjerozakona (šerijata) i poslanica koje su prethodile islamu, jer su one nesumnjivo od Allaha.
Međutim, onaj ko vjeruje u Allahovu jedinost, sa sigurnošću zna da je nemoguće da Uzvišeni Allah, Jedan i Jedini Bog, objavi različite vjere čovječanstvu i da im onda dâ pravo izbora da slijede koju hoće od tih vjera.
Neki će možda zlonamjerno pitati: ”Ako je kod Allaha priznata samo vjera islam, zašto onda ima više sljedbenika drugih vjera (religija) nego sljedbenika islama?”
Odgovor na ovo pitanje glasio bi: Retoričko pitanje na početku ajeta: ”Zar pored Allahove žele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu će se vratiti!” (Ali Imran, 83.), dokaz je da Allah zna da će mnogi ljudi slijediti neku drugu vjeru, a ne onu koju je Allah objavio, zbog sklonosti ljudi da slijede hirove i strasti te da prihvataju ono što je lakše i manje obavezujuće.
Naprimjer, prema procjenama koje je objavio Ured SAD-a za popis stanovništva, danas u svijetu živi oko 7,8 milijardi ljudi. Što se tiče vjerske zatupljenosti, izraženo u procentima, to izgleda ovako: kršćanstvo 31,5%, islam 24,9%, hinduizam 15,2%, budizam 6,77%, sikhizam 0,3%, judaizam 0,2%, itd.
Kad smo kod ovih brojki, važno je napomenuti da ovi procenti ne predstavljaju slobodna intelektualna uvjerenja osobe, jer uglavnom potječu od rođenja, što znači da pojedinac slijedi vjeru (religiju) u kojoj je rođen osim u rijetkim slučajevima, kada nastanu okolnosti koje omogućavaju čovjeku da slobodno razmišlja i objektivno raspravlja bez društvenih ili političkih pritisaka.
U tom slučaju, oni koji uistinu tragaju za istinom, prihvataju islam, a niko ko prihvati islam iskreno i sa ubjeđenjem, ne prelazi u drugu vjeru. Jer, ne može pismen čovjek ponovo postati nepismen.
I još nešto, na osnovu citiranih ajeta i hadisa postaje nam jasno da je pitanje bavljenja kur'anskim tekstom i otkrivanje značenja koja on sadrži u sebi, jedna od najvažnijih odgovornosti intelektualnog napora na koji Kur'an poziva nazivajući ga ”tefekkurom” ili ”tedebburom” – dubokoumnim i studioznim promišljanjem i proučavanjem.
Stoga, nije dozvoljeno da oni koji se bave tumačenjem Kur'ana nameću svoja mišljenja, uvjerenja i interpretacije, pridavajući im značenje istinitosti Objave (kur'anskog teksta), kao što nije dozvoljeno nemarno se odnositi prema kur'anskim značenjima i iskrivljavati kur'anski sadržaj podvrgavajući ga subjektivnim mišljenjima i tendencijama.
Islam posjeduje neodoljivu privlačnost kojom privlači nemuslimane otvorenog uma
Primarni cilj svakog čovjeka je ostvariti sreću u životu. No, samo jedan put vodi do istinske sreće i duševnog zadovoljstva i mira, a to je put islama.
To je vrlo lahak put koji počinje izgovaranjem i svjedočenjem da nema drugog istinskog božanstva osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i poslanik, a završava se neopisivom srećom gledanja u Allahovo lice u Džennetu u društvu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Govoreći o neodoljivom zovu islama i njegovoj privlačnosti, američka pjesnikinja Mary Oliver (1935.-2019.), rekla je: ”Nakon proučavanja različitih religija na svijetu, došla sam do zaključka da je islam jedina religija koja podjednako utječe na one koji u nju vjeruju, kao i na one koji u nju ne vjeruju. Najveća vrlina islama je što on automatski osvaja srca ljudi, zato što u islamu nalazite neobičnu draž i magičnu privlačnost koja privlači sebi nemuslimane otvorenog uma.” (Husein Husejni Ma'di, Er-Resul, sallallahu alejhi ve sellem, fi ‘ujuni garbijjeti munsifeti, Darul-kitab el-arebi, Damask, 1419. godine po Hidžri, str. 79.)
Taj isti zov doveo je uglednog njemačkog pravnika i nekadašnjeg ambasadora u Alžiru i Maroku, Murata Hofmana (1931.-2020.), u okrilje islama, pa je nakon toga, o islamu, rekao: ”Islam je jedina alternativa s vječnim projektom koji se ne troši, i njegova aktuelnost i valjanost ne prolaze. Iako ga neki vide zastarjelim, on je uistinu moderan i on je vjera budućnosti, jer nije ograničen vremenom i mjestom. Stoga, nipošto ne isključujte mogućnost da će Istok ponovo biti predvodnik svijeta u civilizacijskom napretku. Jer, izreka: ‘Svjetlo dolazi sa istoka’, i dalje je važeća i tačna.” (Abdur-Rahman Mahmud, Rihletun imanijjetun me'a ridžal ve nisa’ eslemu, Mekteba Eš-Šamila, br. knjige u Mektebi: 2835., str. 120.)
To je taj put! Svaki slobodan čovjek to priznaje, onaj koji je hrabar da iznese svoje mišljenje uprkos ograničenjima i pritiscima društvene sredine, onaj kojeg ne sprječava strah od samog sebe, strah od ljudi, strah od novog ili strah od prethodne propagande i iskrivljene slike o islamu.
To je put kojim su kročili Allahovi poslanici prije nas, kojim su kročili ashabi i muslimani svih nacija, rasa i jezika, nakon njih.
To je put istinske sreće, dostojanstva, znanja, morala, samilosti i ljubavi, o kojem je, nakon što je postao musliman, dr. Jeffrey Lang, rekao: ”U jednom od posebnih trenutaka u mom životu, Allah me je, snagom Svoga sveznanja i milosti, a nakon što je vidio kod mene odlučnost i spremnost da ispunim duhovnu prazninu u svojoj duši, uputio na Pravi put i postao sam musliman. Prije islama nisam znao značenje ljubavi u svom životu, ali kad sam čitao Kur'an, osjetio sam ogroman izljev milosti i nježnosti i počeo sam osjećati konstantnost ljubavi u svom srcu. Dakle, ono što me je odvelo u islam bila je neodoljiva Božija ljubav.” (Hatta el-melaiketu tes'el, prijevod na arapski: Munir el-‘Absi, Darul-fikr, 2013., str. 211.)
A američki pjesnik i književni kritičar, Colonel Donald S. Rockwell, nakon primanja islama, oduševljeno je izjavio: ”Jednostavnost islama, džamije sa svojom privlačnošću, ljepotom, veličanstvenošću i dostojanstvom kojim odiše džamijska atmosfera, i sigurnost koju posjeduju vjernici muslimani, a koja je produkt čvrstog ubjeđenja, zbog kojeg se odazivaju na poziv za namaz pet puta dnevno, sve ove stvari su osvojile moja osjećanja od početka. Međutim, nakon što sam odlučio pridružiti se redovima muslimana, shvatio sam da postoji mnogo drugih razloga koji su važniji i dublji od tih motiva, koji su povećali moje ubjeđenje i odlučnost.” (Abdur-Rahman Mahmud, Rihletun imanijjetun me'a ridžal ve nisa’ eslemu, str. 233.)
Islam je put koji vodi istinskoj sreći, i onaj ko tim putem krene živjet će sretan, umrijet će sretan i bit će proživljen iz svog kabura sretan, a zatim će nastaniti Džennet, mjesto vječnog boravka i vječne sreće. (Iz knjige: Stazama Milostivog)
