Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Pripovijeda se da se pas i mačka nisu mogli dogovoriti oko podjele komada mesa, jer je svako od njih smatrao da ima pravo na veći dio od onog drugog. I kada je spor među njima kuliminirao, odlučili su da odu do lisice da im ona to ”pošteno” podijeli. Nakon što su objasnili lisici zbog čega su došli, ona im je rekla: ”Došli ste kod pravednog sudije.” Zatim je uzela nož i rasjekla komad mesa na dva dijela. Pas je rekao: ”Ali, komad koji si dodijelila mački je veći.” Lisica mu je rekla: ”U pravu si”, a zatim je uzela taj komad i odgrizla jedan dio. Tada je mačka rekla: ”Sad je pseći komad veći.” Lisica joj je rekla: ”I ti si u pravu”, i odgrizla je dio komada koji je pripadao psu. I tako je lisica ponavljala podjelu otkidajući sad jedan sad drugi komad mesa dok ga nije svega pojela pred očima njegovih vlasnikâ.
Ova basna se savršeno uklapa u nakaradni koncept podjele vlasti koji žele nametnuti lideri gubitničkih stranaka nakon netom završenih općih izbora u Bosni i Hercegovini. Naime, ono što je uslijedilo odmah nakon proteklih izbora, jeste brutalni atak na volju i izbor većine Bošnjaka, čije glasove i izbor, lideri tzv. ”Trojke”, koji su izgubili izbore na svim nivoima, žele u potpunosti zanemariti i učiniti bezvrijednim.
Kartaško-kockarska metoda
Na taj način oni, kao i 2018. godine, pokušavaju, kartaško-kockarskom metodom, praviti koalicije zbrajanjem glasova gubitničkih stranaka, samo kako bi se domogli vlasti, pa makar i po cijenu kršenja svih demokratskih prinicipa, po kojima pobjednik, makar i relativni, dobija mandat da formira vlast i da izabere sebi koalicione partnere, pa ako u zadatom roku to ne uspije, onda se daje prilika drugim političkim strankama.
Zatim, oni time i sâme izbore čine besmislenim, jer svrha izbora je da ljudi slobodno biraju svoje kandidate za odgovorne državne funkcije i da im niko ne nameće svoje mišljenje i volju.
Svrha izbora je da se pokaže u koga narod ima najviše povjerenja, koga smatra najsposobnijim, najpoštenijim i najkompetentnijim da vodi državu i brine o pravima i interesima naroda i građana, što su Bošnjaci jasno pokazali i na ovim izborima.
Izbori također jasno pokazuju koji kandidati ili stranke su pobjednici a koji gubitnici, i svaki gubitnik bi morao prihvatiti poraz širokih prsa i mirne savjesti, i time pokazati pozitivnu izbornu svijest.
No, umjesto toga, nakon što su izbori završeni i nakon što se zna ko je pobjednik a ko gubitnik, lideri gubitničkih stranaka se rugaju većini Bošnjaka u lice i kao da im žele poručiti: ”Džaba ste glasali i birali. Mi ne poštujemo vašu volju i vaš izbor. Mi ćemo našom metodom zbrojiti i udružiti glasove gubitničkih stranaka i formirati koaliciju koja će izbaciti pobjednika iz vlasti, jer je važno da u Parlamentu imamo 50% plus jednu ruku, a nije važno ko je pobijedio na izborima.”
I budući da je njihova pohlepa nezasita i da su zaslijepljeni iracionalnom mržnjom prema političkoj konkurenciji iz vlastitog naroda, ne preostaje im ništa drugo nego da pozovu u pomoć ”lisice” iz Međunarodne zajednice i stranih ambasada, ali i ”lisice” iz srpsko-hrvatskih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, da im podijele komad ”mesa” kad ga već sami ne mogu podijeliti. Naravno, sve nabrojane ”lisice” su sretne zbog ukazanog povjerenja i one će ”pravedno” podijeliti kolač vlasti među Bošnjacima baš onako kako je lisica iz spomenute basne podijelila komad mesa između psa i mačke.
No, sve to za nas ne bi bilo toliko sporno, niti bi se uopće bavili političkim akrobacijama i vratolomijama bošnjačkih političara, da njihovo politikanstvo i borba za vlast neće proizvesti katastrofalne posljedice po naš narod i državu, te direktno omogućiti Hrvatima da i de jure i de facto uspostave ustašku tvorevinu i entitet Herceg-Bosnu i da upravljaju političkim procesima i glavnim državnim resursima iako ih nema više od 10% u Bosni i Hercegovini. A to je put, ne samo da se oživi i uspostavi ta tvorevina, već i jedinstvena, rekli bismo, neponovljiva prilika da velikosrpske i velikohrvatske ”lisice” i ”hijene” zabiju posljednji ekser u tabut države Bosne i Hercegovine.
Gdje nas vode političke podjele
Osim na spomenutu basnu, naše stanje i beskompromisna borba za vlast među bošnjačkim političarima, te smutnja koja je posijana u našem narodu kao produkt političkih podjela, neodoljivo podsjeća i na nekadašnju muslimansku državu Endelus.
Naime, iako smo sve do sada, a nakon što smo se, Allahovom voljom i pomoći, odbranili od dvostruke agresije, vjerovali da smo izbjegli endeluzijski scenarij i da se on ne može ponoviti u Bosni i Hercegovini, sada nas hvata jeza i neopisivi strah zbog onoga što rade spomenuti bošnjački političari. Jer, valja imati na umu da su krstaši oduzimali dio po dio muslimanskog Endelusa i da su sijali smutnju, dizali bune (iako su živjeli kao bubreg u loju u Endelusu, kao što i bosanski Hrvati i Srbi žive u Bosni i Hercegovini), i radili na rušenju Endelusa oko 770 godina. Ne trideset ili pedeset, nego 770 godina, ali su na kraju ostvarili svoj cilj i vjerovatno počinili najveći genocid ikada, i potpuno istrijebili muslimane s Pirinejskog polutoka i uništili islamsku državu Endelus.
A jedan od glavnih razloga pada Endelusa kao države i stradanja muslimana jeste upravo nejedinstvo muslimana i bolest koja se zove nezajažljiva borba za vlast. U historiji Endelusa imamo dokaze o strašnim posljedicama ove bolesti. Kada je duh ljubavi prema vođstvu i vlasti ušao u srca muslimanskih prinčeva i emira u Endelusu i kada su svoju vjeru bacili za leđa, došlo je do podjele među njima na mnogobrojne grupacije, kao i podjele jedinstvene islamske države Endelus na mnoštvo državica, pa ih je njihov neprijatelj uništio i pobio na način od kojeg kože i srca zadrhte, i od kojeg se užasava svako ljudsko biće.
Osim toga, poznato je da ova bolest može dovesti do međusobnog prolijevanja krvi i skrnavljenja muslimanske časti. To je pojava koja je poznata u historiji muslimana općenito, a u historiji Endelusu posebno. Koliko je samo braće ubijeno rukama njihove rođene braće, očeva i rođaka. Koliko se braće udružilo sa neprijateljem protiv svoje braće muslimana, a sve zarad vlasti i prolaznih dunjalučkih blagodati. Stranice historijskih djela su pune takvih primjera koji svjedoče o ozbiljnosti ove opake bolesti.
Potvrđuje to i izjava jednog od emevijskih vladara Endelusa, u kojoj je, upitan o razlozima pada njihove države, rekao: ”Sitne i nebitne poslove povjeravali smo odraslim, sposobnim i iskusnim ljudima, a najozbiljnije i najodgovornije poslove povjeravali smo mladim, nesposobnim i neiskusnim ljudima, pa smo zapali u stanje između pretjerivanja (neumjerenosti) i nemarnosti (zapuštenosti). Približili smo sebi našeg neprijatelja kako bismo pridobili njegovu naklonost, a udaljili smo od nas prijatelja u čije prijateljstvo smo bili sigurni, pa nas je stigla izdaja prvog i gubitak prijateljstva i lojalnosti drugog.”
Stiče se utisak da bošnjački političari koji ne poštuju volju i izbor svoga naroda, kao i mnogi novinari koji su u službi njihovih politika, a ne u službi istine i odbrane države, prizivaju i požuruju Bosni sudbinu Endelusa. Zato ih bratski savjetujemo da ne požuruju endeluzaciju Bosne i Hercegovine, nije kasno kad god ona dođe, a ne dao Allah da ikada dođe. A ako se to desi, onda će biti sve kasno i svako kajanje će biti uzaludno.
Ne širite nepovjerenje i beznađe među Bošnjacima i ne rušite svojim politikanstvom i borbom za vlast ono što je na šehidskoj krvi sagrađeno. I znajte da, bez obzira na trenutno teško stanje, posijanu smutnju i naizgled velike podjele i nejedinstvo među Bošnjacima, niko ne može razjediniti bošnjačke safove i ubaciti sjeme razdora među nas, i da ćemo mi, ako Bog da, zajedno prevazići trenutne krize i zajednički se izboriti protiv svih nasrtaja na našu domovinu, vjeru i narod, kao i protiv svih vrsta izdaja, korupcije, nepotizma, kriminala i kriminalaca, bez obzira iz koje političke stranke oni dolazili.
Jer, nama su naš narod, naša vjera i naša jedina domovina Bosna i Hercegovina prije i iznad svih političkih stranaka i njihovih lidera, i iznad bilo kojih drugih interesa.
