Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Rečeno je da pametan čovjek uči iz vlastitih grešaka, mudar čovjek uči iz grešaka drugih, a glup čovjek ponavlja iste greške, očekujući drugačije rezultate. Ova istina stara koliko i čovječanstvo ogoljava bolnu stvarnost islamskog ummeta: stoljeće poraza, zabluda, lutanja i izdaja koje se neprestano ponavljaju – kao da nismo ništa naučili iz prošlosti, niti išta razumjeli iz sadašnjosti.
To ukazuje na to da vođe ummeta ne znaju učiti ni iz onoga što se njima događa, niti iz onoga što se događa drugima.
Dakle, oni nisu ni mudri ni pametni – ili možda i znaju, ali se ne usuđuju donijeti mudru odluku. A razlog za to je njihov strah da bi mogli izgubiti položaj ako djeluju u interesu svog naroda, jer je taj interes sigurno suprotan interesima neprijatelja, koji posjeduju moć da ih zadrže na vlasti ili da ih uklone. Zato su njihove odluke uvijek skrojene po mjeri stranih ambasada, a nikada po mjeri potrebe njihovih naroda.
U posljednjoj agresiji koju je Zapad izveo protiv Irana putem svoje prljave, zločinačke kandže (cionističkog entiteta), kojeg je i postavio u srcu ummeta upravo za ovakve svrhe – nalazi se mnogo pouka koje razumni trebaju da shvate.
Savezništvo sa silom koja nas razara – političko samoubistvo
Prvo, pokazalo se da ono što Zapad naziva ”savezom” nije ništa drugo do eufemizam za potčinjenost, izdaju i služenje interesima tuđina. Arapsko-muslimanske zemlje se hvale ”strateškim savezima”, a u suštini prodaju dostojanstvo za iluziju sigurnosti.
Amerika i Zapad ne traže saveznike, već poslušnike. Zapad ne podnosi nezavisnog muslimana. Ili ćeš mu biti sluga ili si mu prijetnja. Vojne baze koje se grade po muslimanskim zemljama nisu nikakvi štitovi koji brane muslimanske narode, nego koplja zabijena u srca muslimanskih naroda.
Naime, kad je Iran odgovorio na cionističku agresiju, ko je prvi potrčao da štiti neprijatelja? Naravno, strane trupe stacionirane u bazama unutar muslimanskih država. Njihov zadatak nije odbrana ”saveznika”, već odbrana cionističkog entiteta, i to iz muslimanskih zemalja. Zar to nije najveći apsurd i najveće poniženje? Koliko još puta moramo biti prevareni da bismo jednom progledali? Koliko još nuklearnih prijetnji, terorističkih maski i humanitarnih intervencija mora proći da bismo shvatili da je cilj uvijek isti: razoriti svaki muslimanski pokušaj slobode.
Uprkos svemu tome, arapski režimi i dalje slijede te laži, kao hipnotizirani. I svaki put muslimanski narodi gube dio dostojanstva, dio teritorije, dio budućnosti. Pa zar je moguće da među svim tim režimima nema ni jednog jedinog razumnog čovjeka?
Možda su ti režimi zaista nemoćni i pod pritiskom straha da će ih kolonizator zamijeniti ako mu se ne priklone i ne potvrde njegove laži.
Ali šta reći za vojske arapskih sekularista koji svaki put pravdaju poteze Zapada, samo zato što žele iskorijeniti islamiste, koje mrze više nego samog okupatora, i koji radije biraju da ostanu pod vlasti izdajničkih režima nego da se uspostavi islamska država.
Njima je draža tiranija domaćeg izdajnika nego sloboda pod islamskom vlašću i više vole kolonijalne lance nego Allahovu pravdu. Takvi ne žele državu pravde i dostojanstva – jer znaju da u njoj neće imati mjesta njihove izdaje i laži.
No, pored svega navedenog, postoje i pozitivne pouke iz nedavne cionističke agresije na Iran, a jedna od najvažnijih je da se po ko zna koji put pokazalo da neprijatelja ne zastrašuje ništa osim Božanskog principa: ”I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna.” (El-Enfal, 60.)
Okupator se ne pobjeđuje apelima i moljakanjem, već snagom, odlučnošću i vjerom u Allahovu pomoć i podršku. Snagu stvara volja i odlučnost, a ne američka pomoć. Ne postoji zamjena za snagu. Ne postoji alternativa hrabrosti. Ne postoji ponos bez otpora.
Naše stanje neće promijeniti oni koji šute i prihvataju poniženje, već oni koji ustanu, govore, svjedoče – i ne prodaju Istinu ni za kakav tron.
Neće nas spasiti ni Amerika, ni savezi, ni lažne reforme. Spasit će nas povratak Allahu, snaga vjere i volja za slobodom.
