Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Plan deportacije je propao. Plan protjerivanja je propao. Plan vojnog pritiska je propao. ”Nećemo se povući iz Netzarima”; ”Oslobodit ćemo sve naše taoce”; ”Eliminirat ćemo Hamas”, sve je to propalo kao što će propasti cionistička frankeštajn tvorevina, ako Bog da, a Gaza je ostala ponosna i časna uprkos njenim ruševinama, boli, patnji, gladi, stradanju i nezapamćenoj izdaji od strane njihove braće muslimana.
Rovovi su iskopani, neprijatelji su se ujedinili, i munafici su iz svojih rupa izmilili.
Vjernici su proživjeli najteže dane opsade i straha, a onda je olujni vjetar, koji je najavljivao ”potop” mrskih neprijatelja, počeo polahko da izjednačava strah između njih i njihovog neprijatelja.
Strpljivi su bili okupatori u svojoj agresiji i zločinu, ali su mnogo strpljiviji bili istinski vjernici u svojoj borbi protiv zločinačkog okupatora.
Vjetrovi strpljivosti i imana donose radosne vijesti vjernicima, a sutra će se, ako Bog da, prevrnuti lonci zločinaca, vjetar džihada ugasit će njihove vatre, srušiti njihove šatore, i njihov vođa krvnik će povikati: ”Ja se povlačim, pa krenite i vi za mnom!”
Borba naroda Gaze, njihova izdržljivost i postojanost na istini, snaga njihovog imana i odlučnost da ustraju u svojoj pravednoj borbi, neodoljivo podsjeća na postojanost i snagu imana ashaba Abdullaha ibn Huzafe el-Sehmija, radijallahu anhu.
Naime, ovaj časni ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je zarobljen u jednoj od bitaka protiv Bizantinaca, pa je bizantijski car Heraklije želio da izbliza sazna istinu o tim ljudima koji su došli iz pustinje i krenuli s takvom snagom i brzinom da osvajaju Bizantiju i Perziju da nijedna vojska nije mogla izdržati pred njima.
I kada se car Heraklije sreo sa Abdullahom ibn Huzafom licem u lice, želio je da provjeri snagu i iskrenost njegove vjere, pa mu je ponudio da napusti islam kako bi bio pušten na slobodu, u suprotnom, bit će izložen strašnom mučenju i ubistvu, ali je Abdullah to s gnušanjem odbio.
Zatim je donešen lonac sa ključalom vodom i stavljen pred Abdullaha ibn Huzafu, pa mu je car Heraklije, rekao: ”Ovdje će biti tvoj kraj ako ne napustiš islam.” Abdullah ibn Huzafe je ponovo odbio Heraklijev prijedlog. Kada je Heraklije izgubio svaku nadu da će ovaj časni ashab napustiti islam, rekao mu je: ”Napusti islam i ja ću te oženiti svojom kćerkom i dat ću ti pola svog kraljevstva.” A kada je Abdullah ibn Huzafe, radijallahu anhu, odbio i taj prijedlog, Herkalije je, ne želeći da izgubi i bude do kraja ponižen pred ovim ashabom, rekao: ”Poljubi me u glavu i oslobodit ću te.”
Abdullah ibn Huzafe je iskoristio priliku i rekao Herakliju: ”Hoću ako ćeš osloboditi i ostale muslimanske zarobljenike.” I Heraklije je pristao. A kada se Abdullah ibn Huzafe vratio u Medinu, i kada je hazreti Omeru, radijallahu anhu, koji je tada bio halifa muslimana, ispričao šta mu se dogodilo sa carem Heraklijem, hazreti Omer je ustao i poljubio Abdullaha ibn Huzafu u glavu, rekavši: ”Obaveza svakog muslimana je da poljubi Abdullaha u glavu.”
Mi danas kažemo da je obaveza svakog muslimana da pošalje poljupce i iskrene selame svim herojima Gaze.
Zato, neka je selam i spas muslimanima Gaze, onima koji su saburali petnaest mjeseci i sami se borili protiv cionističkih zločinaca i njihovih saveznika.
Neka je selam i spas na hrabre mudžahide i neustrašive lavove Gaze, koji su ponizili cionističku armadu i njihove saveznike, koji su bili najbolja inspiracija i podsticaj mudžahidima Sirije da krenu u odlučujuću akciju oslobađanja svoje zemlje od zločinačkog režima, i koji su poslali poruku ummetu da onaj ko se bori u ime Allaha i na čijoj strani je Allah, ne može biti poražen i ponižen.
Neka je selam i spas na šehide Gaze, muškrace, žene i djecu, i sve njihove ranjenike koji su nas naučili šta znači iskreno vjerovanje, ponos i zadovoljstvo Allahovom odredbom, bolje nego sva ulema svijeta.
Volimo vas u ime Allaha! Bili smo s vama od početka u našim dovama, u našem medijskom praćenju stanja u Gazi i objavljivanju vaše hrabre borbe onda kada su skoro svi šutjeli, i kada su nas upozoravali da se ogradimo od afirmativnih teksotva o vašoj borbi, koji nisu naši autorski, kao što rade svi mediji, a mi smo im odgovarali: ”Mi nismo komercijalno-populističko glasilo i medij, i mi ne objavljujemo ono sa čime se ne slažemo, od čega se moramo ograđivati i što se kosi sa principima uzvišene vjere islama, makar nam plaćali zlatom takve tekstove.”
A oni, ne samo da su šutjeli, nego su vas osuđivali i proglašavali krivim za vaše stradanje, umjesto cionističkog okupatora.
Mi smo im i na te njihove blasfemične tvrdnje i strašne potvore ponovo odgovorili, i jasno i glasno im poručili: ”Oni koji žive u izobilju ne mogu davati fetve, zavaljeni u svoje udobne fotelje, onima koji bdiju na granicama Allahove vjere i muslimanske časti i ponosa.
Čuvari i stražari nad nepravedno stečenim pozicijama, titulama i lažnim ugledom, nemaju nikakve veze sa muškim bitkama.
I ako se istinski mudžahidi, kakvi su pripadnici snaga otpora u Gazi, hrabro bore, pa to je njihov običaj i to im i priliči, a ako potpišu primirje ili se u datom trenutku povuku, pa to je njihova procjena i to su njihove strategije i računice, i to je u osnovi samo njihova bitka.
Stoga, ili ih podržite, jer oni hiljadu puta bolje od nas i od vas znaju šta rade, ili zauvijek umuknite.”
Ponosni narode herojske Gaze, neka vas Uzvišeni Allah nagradi u naše ime i u ime islama najboljom nagradom koju je pripremio za Svoje odabrane robove. Amin!
