Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U prošlosti, u vrijeme ropstva u Americi, robovi su bili podijeljeni u dvije grupe: kućni robovi i poljski robovi. Prema poljskim robovima postupalo se kao prema životinjama. Oni su tretirani isključivo kao stvorenja za oranje, sjetvu i žetvu usjeva, bez ikakvih prava i poštovanja, bez odmora, slobodnih dana ili prava na liječenje. Pri prvom najmanjem propustu su ih bičevali, a gospodar bi im mogao odsjeći jedan prst na ruci ako žetva nije bila tako obilna koliko se nadao.
Što se tiče kućnih robova, oni su sebe smatrali pripadnicima klase robova koji su živjeli u blagostanju i luksuzu. Oni si jeli ostatke hrane svojih gospodara, nosili su njihovu staru odjeću, služili su u kućama i gledali na poljske robove kao na nižu klasu od njih.
I kad god bi se poljski robovi organizirali i okupili s ciljem da pokrenu revoluciju za oslobađanje od ropstva, kućni robovi su prenosili vijesti svojim gospodarima, koji su poljskim robovima brzo nametali najoštrije sankcije i kazne.
Ako dobro razmislite o ovom prizoru, primijetit ćete sljedeće činjenice:
– Prvi koji će se suprotstaviti revoluciji robova nisu gospodari, već robovi koji smatraju da njihove privilegije zavise od opstanka gospodara.
– Neki robovi smatraju da nisu vezani, jednostavno zato što su lanci kojim su vezani duži od onih kojima su vezani drugi robovi.
– Ako neko dugo vremena provede u ropstvu, on dobrovoljno nastavlja to ropstvo, zadovoljan je njime i smatra da je izdajnik svaki rob koji traži i zagovara svoju slobodu.
– Neki ljudi mrze one koji pokušavaju biti slobodni, jer su sâmi nesposobni da budu slobodni. Oni su navikli da budu zavisni, a sloboda uklanja tu zavisnost. Ko je proveo mnogo godina u lancima, njegova priroda prema slobodi je izopačena. Dakle, oni nisu na strani gospodara jer je on gospodar, niti protiv robova jer su oni robovi, već je suština u tome da se oni boje odgovornosti.
Zatim, ako razmislite o našoj današnjoj situaciji, otkrit ćete da živimo jedan vid dualnosti poljskih i kućnih robova.
Naime, ako tražite posao i žalite se na nezaposlenost, taj koji vam daje odgovor nije gospodar nego kućni robovi, koji vas optužuju da mrzite svoju zemlju.
Ako tražite socijalnu pravdu, optužiće vas da sijete smutnju i nered.
A ako pitate za nekog zatvorenika zašto je zatvoren, optužiće vas da dobijate podršku iz inostranstva.
A ako pitate neke od učenih robova koji nose turbane: Zašto osuđujete svako zlo i grijeh, čak i ako je na Sjevernom polu, a zatvarate oči na zlo koje vam je pred nosom? Optužit će vas da ste haridžije i tekfirovci.
A ako ih pitate: nije li bolje neodobravanje prolivanja muslimanske krvi od neodobravanja skraćivanja brade ili odjeće? Proglasti će vas agentom koji radi za interese nevjerničke države.
Ako biste makar jednom riječju kritikovali govor vladara arapsko-muslimanske države, ovi robovi sa turbanima na glavama bi ustali protiv vas, svi ko jedan, kao da ste srušili džamiju Al-Aksa.
Nemate pravo pitati nekoga ko želi pobjedu ili šehadet na Allahovom putu: Kako će postići jedno od to dvoje, ako sami ne učestvujete u borbi.
Formula pobjede ili poraza zahtijeva da budeš u ratu, ali sve dok ti je oružje daleko od tebe, ti si u osnovi izvan formule.
Kako ćete se mirnim putem oduprijeti vojsci koja vas bombardira avionima, i gdje će vas taj mir odvesti osim u život pod okupacijom?!
Iako su ovo sve logična i fundamentalna pitanja, nemate pravo da ih postavljate, jer ćete pogoditi u žicu njihovog ropstva.
Lopov mrzi poštenog, jer ga to podsjeća na njegove mahane, a griješnik mrzi pobožnog vjernika, jer ga poredi sa samim sobom, pa se osjeća malim.
Svaka slobodna osoba koja se pobuni u bilo kojem dijelu svijeta, osjetit će neprijateljstvo kućnih robova u bilo kojem dijelu svijeta. Jer, neki ljudi znaju samo za zavisnost, pokornost i robovsku poniznost.
