Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uputa ili hidajet je najveća blagodat koju Allah, El-Hadi, daje Svojim robovima. Svaka blagodat mimo upute je nebitna i prolazna. Zbog toga su oni koji su istinski upućeni, stalno molili Allaha za ovu blagodat i molili Ga da ta blagodat nikad ne nestane: ”Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!” (Ali Imran, 8.)
Allahovo lijepo ime El-Hadi spomenutu je na dva mjesta u Kur'anu: ”A Allah će vjernike, doista na Pravi put izvesti.” (El-Hadždž, 54.) Zatim: ”Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku neprijatelji nevaljalci budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodič i pomagač.” (El-Furkan, 31.)
Govoreći o značenju ovog Allahovog imena, El-Zedžadž veli: ”El-Hadi je Onaj Koji upućuje robove Sebi, Koji im ukazuje na Sebe, i Koji im ukazuje i pokazuje puteve dobra i dobrih djela koja približavaju Allahu.” (Ištikaku esmaullah, I/187.)
Vrste upute
U osnovi postoje dvije vrste upute ili hidajeta koje spominju mufesiri u tefsirskim djelima.
Hidajetud-dilal vel-iršad
Prva vrsta upute je uputa koju islamski učenjaci nazivaju hidajetud-dilal vel-iršad. A to znači ukazivanje na Pravi put, pokazivanje Pravog puta, i to je ono što se potvrđuje Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., jer je on taj koji ljudima objašnjava i ukazuje na Pravi put, i objašnjava im načine i puteve koji njemu vode, kao što dolazi u ajetu: ”Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put.” (Eš-Šura, 52.)
Hidajetut-tevfik ves-sedad
Druga vrsta upute je uputa koju islamski učenjaci definišu kao hidajetut-tevfik ves-sedad. A to znači upućivanje ljudskog srca na Pravi put, tako da ljudsko srce prihvati i zavoli uputu i da je slijedi. U ovoj vrsti upute nema udjela ni Allahov Poslanik, s.a.v.s., niti bilo koji drugi poslanik, niti melek, niti bilo koje stvorenje, jer je to isključivo u Allahovoj ruci. Na ovu, a ne na prvu vrstu upute, aludira ajet: ”Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti, – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.” (El-Kasas, 56.)
Koga Allah uputi, On ga pomogne
U dijelu ajeta koji smo već citirali, dolazi: ”A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodič i kao pomagač!” (El-Furkan, 31.) Tj. Allah te upućuje na put koji zahtijeva pomoć, odnosno sigurnu pobjedu.
Kada je objavljen ajet: ”Skup će, sigurno, poražen biti, a oni će se u bijeg dati!” (El-Kamer, 45.), Omer, r.a., rekao je: ”Koja je to skupina?” On se čudio i pitao se kako je moguće da nadmoćna nevjernička skupina bude poražena, a muslimani u tom trenutku nisu bili u stanju odbraniti gole živote i nisu smjeli spavati osim pod oružjem. Međutim, kada se desila Bitka na Bedru i kada su mušrici poraženi, Omer, r.a., rekao je: ”Istinu je rekao uzvišeni Allah – ”Skup će, sigurno, poražen biti, a oni će se u bijeg dati!”
Kako se to desilo? Tako što je Allah uputio Poslanika, s.a.v.s., na uzroke pobjede, a onaj koga Allah ne uputi na uzroke pobjede, on neće pobijediti, tj. pobjeda je samo od Allaha.
Ključevi upute
Mnogobrojni su ključevi upute i onaj ko je skrenuo sa Pravog puta i ko se žali na zabludjelost i nepoznavanje istine, na njemu je da upozna ključeve upute i da ih iskoristi na pravi način, umjesto da se žali na teško stanje u duši i da traži opravdanje u Allahovoj odredbi.
El-Mudžaheda
Uzvišeni Allah objavio je u Kur'anu: ”One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!” (El-Ankebut, 69.)
Imam Gazalija je rekao: ”Nema boljeg ključa do upute od mudžahede.” (Ihjau ulumid-din, I/39.)
A šta zapravo u ovom kontekstu znači mudžaheda? To je sabur u pokornosti Allahu bez obzira na stanje i situaciju u kojoj vjernik živi, te udaljenost od harama makoliko zov strasti i grijeha bio veliki.
Onaj ko se bori protiv prohtjeva svoje duše i ko čuva Allahove naredbe i Njegove granice, Allah će sačuvati njegovo tijelo, imetak i porodicu, i što je važnije od svega toga, sačuvat će njegovu vjeru od skretanja, iskrivljavanja i zablude, na šta aludira ajet: ”A one koji su na Pravome putu On će i dalje voditi i nadahnut će ih kako će se vatre sačuvati.” (Muhammed, 17.)
Bogobojaznost (takvaluk)
Odmah na početku Kur'ana, Allah nam govori da je bogobojaznost ili takvaluk jedan od najvažnijih ključeva upute. Allah za Kur'an veli da je ”…Uputa bogobojaznima.” (El-Bekara, 2.)
Stoga se ne treba čuditi kako oni koji nemaju bogobojaznost hodaju i žive bez upute iako su obrazovani, pismeni, pa i ugledni u društvu. Ibn Tejmijje je rekao: ”Kome Allah ne podari uputu, mnoštvo opće kulture i obrazovanja neće mu povećati ništa osim zablude.”
Čvrsto vezivanje i pouzdanje u Allaha – el-i’tisam
Uzvišeni Allah objavio je u Kur'anu: ”A kako možete nevjernici postati kada vam se kazuju Allahovi ajeti i kada je među vama Njegov Poslanik? A ko je čvrsto uz Allaha, taj je već upućen na Pravi put.” (Ali Imran, 101.)
El-I’tisam znači iskreno traženje pribježišta kod Allaha, u suprotnom, postoji velika opasnost da čovjek upadne u zabludu. Jer, kome Allah ne dadne svjetlo, on svjetla neće ni imati.
Ibn Kesir, rekao je: ”El-I’tisam, ili čvrsto držanje za Allahovo uže je temelj upute i sredstvo koje te održava postojanim na putu istine i koje te dovodi do cilja.” (Tefsir, II/86.)
Prepreke na putu upute
Bez sumnje, najgora Božanska kazna je uskraćivanje upute, a najopasniji oblik uskraćivanja upute jeste da se čovjeku istina učini zabludom a zabluda istinom. To je Allahova kazna koja je posljedica ljudskih grijeha i ustrajavanja u griješenju. O tome je Ibnul-Kajjim, rekao: ”Uljepšavanje lošeg djela je kazna zbog okretanja od tevhida i robovanja Allahu, i davanje prednosti lošem djelu nad dobrim djelom. Kada čovjek izabere ružno i loše djelo, zavoli ga i zadovoljan je njime, onda mu Allah uljepša to djelo i učini ga slijepim, pa ne vidi njegovu ružnoću, nakon što je vidio i bio svjestan da je to loše djelo. Svakom zulumćaru, pokvarenjaku, velikom grješniku, Allah dadne da vide ružno djelo onakvim kakvo ono i jeste, ali ako oni ustraju u grijehu, onda se iz njihovih srca odstrani mogućnost viđenja tog djela lošim, pa ga vide kao dobro djelo, i to je kazna od Allaha.” (Šifaul-‘alil fi mesaili el-kadai vel-kaderi vel-hikmeti vet-ta'lil, I/103-104.)
Zulum
Dokaz da je zulum jedan od najvećih razloga ili prepreka upute, jeste i činjenica da se u deset ajeta spominje uskraćivanje upute zulumćarima. Allah neće uputiti zalima na tevbu i na vraćanje u okrilje vjere, već ga ostavlja da luta u tom grijehu i tminama zablude i zuluma, sve dok ga ne stigne bolna kazna. Stoga, nije čudo što je malo zulumćara koji su učinili tevbu i onih koji su vratili pravo onima kojima su ga oduzeli.
Veliki grijesi
Kada vidiš da čovjek srlja u zabludu i ustrajava na tom putu i pored jasnih dokaza i svih blagodati koje uživa, znaj da su se veliki grijesi ispriječili između njega i upute, jer Allah u Kur'anu veli: ”A Allah neće ukazati na Pravi put ljudima koji su veliki grješnici.” (El-Ma'ida, 108.)
Djela koja čovjek radi uzrok su upute ili zablude, jer Allah nikome zulum ne čini.
O tome je Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rekao: ”Uputa za sobom povlači uputu, a zabluda za sobom povlači zabludu. Plodovi djela dobročinstva su uputa i što se više povećavaju dobra djela, povećava se uputa, a zlodjela i grijesi porađaju suprotno tome, tj. njihovi plodovi su zabluda. Allah voli dobra djela pa za njih nagrađuje uputom i spasom, a mrzi loša djela i grijehe, pa za njih nagrađuje zabludom i stradalništvom.” (El-Fevaid, I/129.)
Uzroci upute
Jedan od uzroka upute drugih ljudi je da'va ili pozivanje ljudi, lijepom riječju i mudrošću, u islam.
Mnoštvo je primjera koji nam jasno pokazuju kako Allah, dž.š., upućuje ljude preko Svojih robova. Evo jednog takvog primjera. Kada je Halid ibn Velid, r.a., osvojio Utvrđenje Ajnu Temr, unutar utvrđenja bila je crkva u kojoj je zarobljeno 40 mladića koji su proučavali Stari i Novi zavjet. Među tim mladićima bili su: Sirin kojeg je kupio Enes ibn Malik i oslobodio ga. On je otac poznatog učenjaka Muhameda ibn Sirina.
Zatim mladić Nusajr, otac poznatog islamskog vojskovođe i jednog od osvajača Endelusa, Musa ibn Nusajra. Zatim, Jesar, djed Muhameda ibn Ishaka, autora poznatog djela iz sire. (El-Belâzuri, Futuhul-buldan, I/244.)
Dova
Dova je jedan od najvažnijih uzroka upute. Mnoštvo je dova kojima možemo i trebamo tražiti uputu od Allaha, a jedna od njih je i ona koju svakodnevno ponavljamo u namazu: ”Uputi nas na Pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali.” (El-Fatiha, 5.-7.) Kada vjernik ovo izgovori, Allah kaže: ”Ovo je za Moga roba i Mom robu pripada ono što traži.”
To je put koji su slijedili oni prije nas, oni kojima je Allah milost Svoju darovao i blagodat veliku podario, a te skupine su spomenute u ajetu: ”Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao.* A kako će oni divni drugovi biti!” (En-Nisa’, 69.)
Upućujući svakodnevno gornju dovu, mi molimo Allaha da nas pridruži ovim skupinama na Sudnjem danu: poslanicima, iskrenim ljudima, šehidima, dobrim Allahovim robovima. Tražimo i želimo društvo najodabranijih stvorenja, najboljih ljudi, a da bi bili sa njima na Sudnjem danu trebamo slijediti Allahovu uputu i hoditi stazom kojom su oni hodili.
