Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jezik je jedan od najvažnijih organa ljudskog tijela. Njime čovjek izražava ono što je u njegovoj duši i pokazuje ono što je njegovom srcu i umu od dobra i zla, vjere i nevjere, i svega drugog što je zapreteno u ljudskoj nutrini. Naređeno nam je da čuvamo jezik od svega što je loše, zlo i grijeh.
Prenosi se od Eslema, sluge hazreti Omera, da je rekao: ”Jedanput je hazreti Omer, radijallahu anhu, ušao kod Ebu Bekra, radijallahu anhu, i vidio ga kako rukom drži svoj jezik i poteže ga. Tada mu je hazreti Omer rekao: ‘Stani! Dosta je grubosti prema jeziku. Allah ti se smilovao!’
Na to je hazreti Ebu Bekr, rekao: ‘Ovaj moj jezik me odvodi u propast i dovodi me u mnoge neprijatne situacije.”
Na ovaj način je Ebu Bekr, radijallahu anhu, podsjećao i upozoravao samog sebe na štete koje jezik može prouzrokovati čovjeku, iako je on, nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio najbolji i najpobožniji čovjek. Međutim, ljudi poput Ebu Bekra zavjetovali su se na pokornost Allahu i čuvanje svih organa od grijeha, a posebno jezika.
Zatim je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao hazreti Omeru: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Nema nijednog dijela tijela a da se neće žaliti Allahu na poročnost jezika.”’ (šejh Albani, Silsila es-sahiha, br. 535.)
Jer je jezik taj koji izražava stanje svih drugih organa u tijelu, i on može prouzrokovati veliku štetu svim drugim organima, odnosno cijelom tijelu, ako govori ono što je zlo i grijeh.
Mudraci su se složili da je vrhunac mudrosti šutjeti i ne govoriti ono što je zlo i grijeh, jer čovjek koji šuti je siguran i spašen, a kad govori onda mora biti oprezan, jer taj govor može biti za njega ili protiv njega.
Rečeno je: ”Srce glupaka je u ustima, a jezik pametnog čovjeka je u srcu.”
Mudrac je rekao: ”Čudim se onome ko izgovori riječ koja mu neće otkloniti štetu. Jer, ako mu neće otkloniti štetu, onda mu neće ni korist pribaviti.”
