Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U knjizi El-hikmetu vel-ehâbilu el-arebijje, spominje se priča o ministru koji je služio kralju trideset godina sa najvećom iskrenošću i predanošću, tako da je postao kraljev miljenik, što je privuklo srca zavidnika na dvoru, koji su izmišljali priče i širili glasine o njemu, sve dok im kralj nije povjerovao i izdao naredbu da se ministar pogubi.
Kralj je naredio da se smrtna kazna izvrši tako što će se optuženi privezati pored kućice u kojoj su bili gladni psi, a zatim će se psi pustiti da ga živog pojedu.
Ministar je odluku prihvatio bez prigovora, ali je zamolio kralja da mu da deset dana da se oprosti od porodice, da posjeti rodbinu i obavi neke lične poslove, što je kralj bez oklijevanja prihvatio.
Ministar je otišao svojoj kući, uzeo je sve svoje zlato koje je imao i odnio ga čuvaru pasa, zamolivši ga da mu dozvoli da se brine o psima i da ih hrani. I čovjek je prihvatio ovaj dogovor, jer, pored toga što će deset dana odmarati od posla, dobio je i mnogo zlata.
Ministar je deset dana hranio pse, mazio ih i brinuo se o njima mnogo bolje od čuvara.
A kada je došao dan izvršenja smrtne kazne, kralj je došao da prisustvuje pogubljenju.
Ministar je bio vezan, a zatim su pustili gladne pse na njega. Međutim, prisutni su ostali začuđeni kad su vidjeli da psi nisu napali ministra, već su se počeli blagonaklono i prijateljski motati i maziti oko njegovih nogu.
Kada je kralj upitao svog ministra zašto ga psi nisu pojeli, on je rekao: ”Ja sam se deset dana brinuo za ove pse i oni me nisu pojeli, a tebi sam vjerno služio trideset godina i ti si me nakon toga bacio u smrt.”
Kralj je pocrvenio u licu i postidio se, i ne samo da je pomilovao ministra, nego mu je predao ljude koji su ga oklevetali i tražio od njega da ih ubije, ali im je ministar oprostio i zadovoljio se time da ih drži podalje od kraljeveske palate.
U životu nije nužno uzvratiti na dobročinstvo, ali budi iznad toga da negiraš dobročinstvo, jer okus poricanja dobročinstva i nezahvalnosti je gorak, vrlo gorak!
Ništa nije bolnije od toga da te pokuša iščupati iz korijena osoba čiju mladicu si ti zasadio, odgajao i afirmisao.
Ništa nije gorče od toga da te ošamari ruka koju si ti cijeli život iz poštovanja ljubio, i nema ništa mučnije nego primiti udarac od osobe koju si ti uvijek štitio od udaraca.
