Piše: šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jedan od prizora Sudnjeg dana koji se često ponavlja u Kur'anu jeste prizor nepravednih vladara i vođa oko kojih se okupljaju njihovi sljedbenici da ih podrže u njihovom ugnjetavanju i da dijele njihove zabranjene (haram) koristi.
Odgovornost za nered, smutnju i korupciju pravedno je podijeljena između ove dvije skupine, jer ovi prvi naređuju, a drugi provode, a to znači da su ”glave” i ”repovi” partneri u činjenju zločina, u uznemiravanju i zavođenju potlačenih i širenju smutnje, zbog čega ih spaja ista sudbina.
Razmislite dobro o riječima Uzvišenog Allaha koje opisuju ovu sudbinu i spominju dijalog koji se u njoj odvija: ”Eto toliko! A one koji budu zlo činili čeka najgore prebivalište: Džehennem, u kojem će gorjeti; a grozne li postelje! Eto toliko! Pa neka okušaju vodu ključalu i kapljevinu smrdljivu i druge slične ovima muke, mnogostruke. “Ova gomila će zajedno s vama tiskajući se u Džehennem ući!” – “Ne bilo im prostrano! U vatri će oni, doista, gorjeti!” “Vama ne bilo prostrano!” – reći će oni – “vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravišta!” “Gospodaru naš” – reći će – “udvostruči patnju u vatri onima koji su nam ovo priredili!” (Sad, 55-61.)
Kada ohole glavešine vide kako ih njihovi grijesi odvode u džehennemsku vatru, osjetit će neopisivi strah i tugu zbog onoga sa čime će se sresti i plačući će negodovati i zgražavati se nad onim što vide. Dok su živjeli na dunjaluku, njihovi sljedbenici su bili ljubazni prema njima i žurili su da se sretnu s njima, ali danas dvije skupine razmjenjuju međusobno proklinjanje, pesimizam i nedostatak dobrodošlice.
Obje skupine će se prisjetiti da su bile složne u vrijeđanju vjernika, nazivajući ih najružnijim imenima i međusobno se pomažući u njihovom proganjanju i činjenju nasilja nad njima, i govoriće: “Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?” Istina je, sigurno, da će se stanovnici Džehennema među sobom raspravljati.” (Sad, 62-64.)
Dokumentiranje ovog prizora koji će se neminovno dogoditi i ubrzavanje njegovog predstavljanja sada, znači smiraj za vjernike koje je iscrpilo omalovažavanje i ismijavanje od strane nevjernika. A što se tiče nevjernika, oni u takav prizor ionako ne vjeruju.
Evo još jednog prizora vrijednog razmišljanja. Naime, neki stanovnici Dženneta će krenuti na kratko putovanje na kojem će istražiti sudbine onih koje su poznavali u prošlosti (na dunjaluku), a koji su bili zavedeni nevjernici, i jedan od njih će reći: “Imao sam druga jednoga koji je govorio: ‘Zar i ti vjeruješ da ćemo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati?'” (Es-Saffat, 51-53.)
Ovaj njegov prijatelj je mislio da su vjernici nazadni i da vjeruju mitovima i slijede gluposti, pa je zbog toga rekao svome prijatelju: ”Zar vjeruješ da ćemo nakon našeg uništenja biti proživljeni i nagrađeni ili kažnjeni?”
Čovjek vjernik će tražiti svog prijatelja i ugledat će ga u sred užasa, kao što se navodi u ajetima: ”Hoćete li pogledati?” I on će pogledati, i toga usred Džehennema ugledati. “Allaha mi” – reći će – “zamalo me nisi upropastio.” (Es-Saffat, 54-56.)
U našem sadašnjem svijetu licemjeri (munafici) bježe od ljudi koji su iskreni vjernici, napuštaju njihove skupove i drže se podalje od njih ako se slučajno sretnu s njima na putu. To je zato što su njihova srca s nevjerstvom i njegovim sljedbenicima, i samo u njima nalaze utjehu.
Međutim, situacija će se u potpunosti promijeniti na Ahiretu: ”Na Dan kada će licemjeri i licemjerke vjernicima govoriti: “Pričekajte nas da se svjetlom vašim poslužimo!” “Vratite se natrag, pa drugo svjetlo potražite!” – reći će se. I između njih će se pregrada postaviti koja će vrata imati; unutar nje biće milost, a izvan nje patnja.” (El-Hadid, 13.)
Kur'an odgaja vjernika govoreći o Sudnjem danu i ponavljajući prizore Sudnjeg dana, i podsjeća ga da kultivira i izgrađuje svijet, a ne da ga uništava, i da svoju brigu usmjeri na ono što je trajnije i korisnije, a ne na varljive dunjalučke ukrase koji su poput fatamorgane.
Što se tiče materijalista, oni poznaju samo ovu dunjalučku prašinu, i oslanjaju se samo na svoje dane na zemlji, i ne gledaju u nebo s pogledom nade, niti osjećaju potrebu za pokornošću i zahvalnošću svome Gospodaru.
Jednog dana sam prošao jednom ulicom u Kairu, i vidio sam kola čiji je magarac uginuo, dok je njegov vlasnik stajao pored njega. Gledajući mrtvu životinju pred njegovim nogama, rekao sam sebi: Životi mnogih lidera i vođa nisu nimalo iznad ovog životinjskog nivoa. Oni misle da je njihova stvar gotova onda kada umru (uginu) kao ova životinja.
Uistinu nema ništa prezrenije od nevjerstva i nevjerničkog poimanja postojanja.
