Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U kur'anskom kazivanju o Ejubu, alejhi selam, navodi se da je on, uz Allahovu pomoć, ostao strpljiv na iskušenju koje ga je snašlo, a dvije stvari su mu posebno pomogle u tome: njegova čestita i odana supruga, i dvojica njegovih drugova koji su mu ostali odani onda kada su ga svi napustili.
Uprkos težini nevolje i iskušenja koje ga je zadesilo, a koje je trajalo trinaest, odnosno osamnaest godina, kako se navodi u nekim predajama, Ejubu, alejhi selam, najteže je palo kada je primijetio slabost kod svoje žene i nedostatak mudrosti, snalažljivosti i strpljivosti, i izdaja od strane jednog od njegova dva preostala prijatelja.
Naime, u predaji koju su prenijeli Ibn Ebi Hatim i Ibn Džurejdž, a njenu vjerodostojnost potvrdili Ibn Hibban i El-Hakim, navodi se da je Ejub, alejhi selam, ostao u svojoj nevolji trinaest godina, i da su ga odbacili i bližnji i daleki, osim dvojice ljudi, koji su ga jutrom i večerom posjećivali i brinuli o njemu. A onda je jedan od njih rekao onom drugom: ”Izgleda da je Ejub počinio veliki grijeh, inače bi se otklonula ova nevolja od njega.” Drugi je to spomenuo Ejubu, alejhi selam, pa ga je to mnogo rastužilo i tek tada je uputio dovu Allahu i molio Ga za ozdravljenje i izbavljenje iz nevolje.
Jedna od pouka iz ove predaje je da svaku nedaću na ovome svijetu umanjuje čestita i odana žena, i odan i iskren prijatelj. Onaj ko je lišen ove dvije blagodati, njegovo srce oboli prije njegovog tijela.
Ejub, alejhi selam, trpio je bol svih ovih godina, ali nije mogao podnijeti slabost (klonulost duhom) svoje žene i izdaju svog prijatelja.
Stoga, iako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio potpomognut objavom i melekom Džibrilom, odanost i vjernost njegove supruge Hatidže, radijallahu anha, i vjernost njegovog druga Ebu Bekra, radijallahu anhu, značili su mu mnogo u njegovoj poslaničkoj misiji.
Zato nemojte da vas čudi onaj ko se osjeća usamljeno i tjeskobno nakon što ostane bez vjerne supruge i vjernog prijatelja.
Ibrahim, alejhi selam, nije imao ni jednog sljedbenika sa sobom na svom poslaničkom putu koji je bio u znaku stalnih hidžri i poziva u Allahovu vjeru, osim svoje supruge Sare, koja je bila njegov vjerni pratilac i podrška, i sa njom se osjećao neovisno od cijelog svijeta.
A kada je hazreti Omera, radijallahu anhu, napustio njegov vjerni prijatelj Ebu Ubejde, zbog odlaska u džihad u Šam, Omer je osjećao kao da mu je kičma slomljena.
Ima li onda išta ljepše i radosnije za čovjekovo srce od vjerne supruge i iskrenog prijatelja?!
Onaj ko ima ove dvije blagodati nek’ neprestano zahvaljuje Allahu i nek’ ove blagodati čuva kao oči u glavi, a onaj ko je lišen ove dvije blagodati, on je siromašan i nesretan makar posjedovao svo blago ovoga svijeta.