Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Govoreći o teškom stanju muslimana u njegovo vrijeme (prije više od šest stoljeća) i udaljavanju muslimana od Kur'ana i Sunneta, te upozoravajući na nepravdu muslimanskih vladara i raširenost grijeha i rzavrata, Ibnul-Kajjim el-Dževzije, rekao je: ”Kada su muslimani ostavili suđenje i rad po Kur'anu i Sunnetu, kada su počeli vjerovati da im Kur'an i Sunnet nisu dovoljni, kada su se okrenuli ljudskim mišljenjima, analogiji i riječima šejhova, njihova čista priroda (fitra) se iskvarila, srca im je prekrila tama, a razumijevanje im se pomutilo.
Takav diskurs je prevladao pa su na tome odgajani mlađi naraštaji i nisu u tome vidjeli ništa loše. Nakon toga je došla druga država u kojoj je novotarija zamijenila Sunnet, strast je zamijenila razum, hirovi su zamijenili razboritost, tmina je zamijenila uputu, zlo je zamijenilo dobro, neznanje je zamijenilo znanje, zabluda je zamijenila Istinu, pretvaranje je zamijenilo iskrenost, laž je zamijenila istinoljubivost, laskanje i ulagivanje je zamijenilo iskreno savjetovanje, a nepravda je zamijenila pravdu.
Zemlja je zadrhtala, nebo se zamračilo, pojavio se nered (smutnja) i na kopnu i na moru zbog zuluma i nepravde pokvarenjaka, nestalo je berićeta, a dobra djela i hajrati su se umanjili, stoka je ugibala i život je postao težak i nesretan zbog grijeha zulumćara.
Zbog ružnih i zastrašujućih djela plakala je dnevna svjetlost i noćna tmina, a meleki pisari su se žalili Gospodaru svjetova na mnoštvo razvrata i nemorala, te dominaciju zla i grijeha.
Allaha mi, ovo je najavljivač spuštanja bolne kazne i glasnik noći nesreće čija ih je tama već prekrila.
Zato se udaljite sa tog puta iskrenom tevbom i pokajanjem, dok je pokajanje još moguće i dok su vrata tevbe otvorena.” (El-Fevaid, str. 59-60.)
