Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U svojim Basnama, grčki pisac Ezop navodi priču o ovcama koje su bile potpuno zaštićene psima čuvarima, i ništa drugo nije spriječilo vukove da upadnu među njih i da ih pojedu kako su htjeli. Vukovi su se okupili i zaključili da se njihovi tvrdi očnjaci ne mogu zariti u ukusno ovčije meso ako se psi čuvari ne odvoje od njih, te da za to mora postojati trik.
S tim ciljem, vukovi su poslali svog izaslanika ovcama da im kaže: ”Zašto neprijateljstvo među nama traje vječno? Znajte da su razlog tome ti zli psi, ne prestaju nam lajati u lice, zato ih držite dalje od vas i onda za prijateljstvo i mir između nas neće biti nikakve prepreke.”
Ovce su slušale ovaj slatki govor i on je našao mjesto u njihovim srcima, pa su prihvatile prijedlog i pse čuvare oslobodile posla i udaljile ih od stada.
Sutradan su vukovi uživali u slasnim zalogajima ovčijeg mesa.
Iz priča i poslovica uzima se značenje, a ne riječi.
U danima svoje slave, islamski ummet je imao iskrenog i vjernog čuvara koji se zvao islam. Islam je učinio da ovaj ummet bude predvodnik i vođa, a ne da bude vođen, da utječe na druge, a ne da drugi vrše utjecaj na njega, da napreduje, a ne da stagnira i nazaduje. Ali su onda naši neprijatelji – u trenutku naše slabosti – uklonili ovog ”stražara”, pa im je bilo lahko da nas napadnu.
Ovaj vjerni čuvar nije bio pošteđen ni jednog trenutka. Napadali su ga dio po dio pod raznim imenima i izmišljajući nove razloge, a namjera im je uvijek bila da ubiju ovu dušu bez koje bi islamski ummet postao mrtvo tijelo, primajući udarac za udarcem i ne usuđujući se da podigne svoju ruku da se brani i izbjegne udarac, a kamoli da ga uzvrati.
Jedanput su nam došli sa inovacijom i promjenom nastavnih planova i programa jer postojeći (tj. islamski programi) podstiču na nasilje.
Zatim su nas vodili po konferencijama međuvjerskog dijaloga, da bi na kraju tražili da odbacimo i ostavimo po strani ajete o zakonodavstvu i džihadu.
Nakon toga su napravili ”krampove” da sruše temelj muslimanskog društva, a to je porodica. Obmanuli su ženu muslimanku pričom o slobodi i oslobađanju, kao da je ona obespravljena robinja, a ne postoji vjera ni civlizacija koja više poštuje ženu od islama. Sad je sasvim jasno da naši neprijatelji nisu željeli osloboditi ženu muslimanku, već su željeli osloboditi sebi put do nje.
Na kraju su došli sa idejom o reinterpretaciji islamske tradicije, odnosno islamskih izvora, Kur'ana i Sunneta, te reviziji Buharijine i Muslimove zbirke hadisa, tvrdeći da su mnogi hadisi u tim zbirkama u kontradikciji sa slovom Kur'ana.
Stoga, ostavimo njihove slatke priče i obmane, i uzmimo istinu iz usta i pera njihovih mislilaca, poput američko-britanskog filozofa i književnika Thomasa Painea, koji u svojoj knjizi The Age of Reason – Doba razuma, veli: ”Sada se situacija promijenila, i muslimani su u našim rukama, ali ono što se jednom desilo može se ponoviti. Plamen koji je Muhammed zapalio u srcima njegovih sljedbenika je neugasivi plamen.”
Oni dobro znaju da smo mi ummet koji se razbolijeva, ali ne umire, i sve što sada rade je samo da produže bolest islamskog ummeta.
