Autor: Amr Darrag
Ko nije bio ohrabren slikama protesta i demosntracija koje su preplavila areapski svijet 2011. godine? Tu, u centru korupcije i tiranije, pojavilo se arapsko civilno društvo koje zahtijeva izabranu vladu u jednom od najpozitivnijih narodnih pokreta u našem dobu. No, rezultat nije bio onakav kakav je narod želio. Bez konsenzusa, bez iskorjenjivanja stare duboke države, haos je prevladao, a pojavio se novi poredak, veoma paranoičan, koji se u vladavini oslanja na represiju i moć novca.
Politički utjecaj među Arapima prešao je iz Egipata, Iraka i Sirije na Ujedinjene Arapske Emirate i Saudijsku Arabiju, zemlje koje su poznate po autokratskim režimima i naftnom bogatstvu.
Danas, kroz slučaj ubistva novinara Khashoggija, možemo jasno vidjeti kako je Saudijska Arabija spremna da iskoristi svoju novostečenu poziciju. Sama demokratija je ugoržena. Bliski istok, kolijevka civilizacije, je najopasnije područje na svijetu. Zapadni svijet je posmatrao kako Bliski istok sve dublje tone u tiraniju, ali nije poduzeo odgovarajuće mjere da to spriječi. Američki predsjednik Donald Trump, u stvari, pružio je podršku diktatorima poput generala Sisija u Egiptu, a i dalje insisitira na strateškom savezu sa saudisjkim režimom i njegovim de facto vođom, Muhammedom ibn Selmanom.
Ali, to toleriranje autokratije niti će donijeti stabilnosti u regiji, niti će unaprijediti američke interese. Trump je samo oslabio moralni autoritet SAD-a i njenih saveznika u kritičnom trenutku za njih i za Bliski istok, i osudio milione ljudi da se guše pod represijom hirovith tirana.
Trump je pokazao prezir prema demokratiji i na taj način dao potvrdu raširenom vjerovanju – koje je, jedanput, iznio jedan od moćnika arapskog svijeta – da demokratija nije uvijek moralno dobra ili, čak, poželjna.
Ta podrška, kao i nepredvidivost i sama nedosljednost Trumpove administracije, omogućila je Sisiju i drugima da slijede politiku oštre represije. Tirani su preuzeli kontrolu u arapskim državama, koje su oslabile u periodu narodnih revolucija, i iskoristili anarhično stanje i rastući ultranacionalizam na Zapadu za porogone i ubijanje svih koji im se ne pokore.
Sisi je, već tokom Obamine administracije, uživao potpunu amnestiju, čak i nakon što je naredio masakr na Trgu Rabia, u kojem je ubijeno više od 1.000 Egipćana u avgustu 2013. On sada svakodnevno kažnjava disidente i aktiviste, a ilegalna hapšenja i otmice koje provodi tajna policija su egipatska svakodnevica, dok na Sinaju, daleko od očiju javnosti, traje pravi rat koji prijeti da se pretvori u novu humanitarnu katastrofu.
Stanje raspada na Bliskom istoku, sve izraženija nesmotrenost Sjeverne Koreje, uspon Kine, bijes Evrope zbog priliva migranata i niskog ekonomskog rasta, vodi ovaj svijet u stanje anarhije, stanje u kojem će biti potrebno snažno moralno vođstvo koje će braniti vrijednosti slobode izražavanja i principe koje potvrđuje međunarodno pravo.
No, imamo razloga za nadu. Gađenje koje je uslijedilo nakon brutalnog ubistva Jamala Khashoggija dokazuje da još uvijek postoji linija koju je arapskim diktatorima najbolje ne prelaziti.
Dokazi upućuju na to da je Khashoggi mučen, ubijen i raskomadan od strane saudijskih operativaca koji su zločin izvršili u suverenoj stranoj državi; takav zločin krši svaki međunarodni standard, moral i pravo, i prijeti međunarodnoj sigurnosti, ako njegovi počinioci ne budu izvedeni pred lice pravde.
Trumpova prijetnja Saudijskoj Arabiji je mutirala u nešto što je bliže podršci, ali američki građani ne dijele njegovu ravnodušnost. Zapad u cjelini shvata značaj ovog zločina i njegove posljedice za međunarodni poredak i za priču o Arapskom proljeću.
No, da li Zapad shvata koliko se autokrati poput Muhammeda ibn Selmana i Sisija oslanjaju na podršku međunarodne zajednice kako bi i dalje činili svoje zločine? Kako to da je Sisi i dalje rado viđen gost na crvenom tepihu, pa je ove sedmice uživao u službenom prijemu u Njemačkoj, dok se u Egiptu svaki dan čine zločini koje je on naredio?
Naravno, trebamo podići naš glas i tražti pravdu za Jamala Khashoggija i zahtijevati da se odgovorni za njegovo ubistvo, ma koliko visokog ranga bili, izvedu pred lice pravde. Još je važnije da poručimo da svijet ne smije dopustiti da se neki drugi dan probudimo uz vijest o ubistvu nekog drugog Jamala.
Ne smijemo dozvoliti da Jamalova žrtva bude uzaludna. Priča nije gotova.
Na vidiku je potres mnogo veći od Arapskog proljeća koje je započelo u Tunisu. Demokratija mora biti čuvana i potvrđena kao moralna vrlina, neovisno od bilo kojeg lokalnog konteksta i kulture.
U isto vrijeme, kalibriranja diplomacije u odnosu na Bliski istok, ponovno fokusiranje na represivne režime u regiji od vitalne je potrebe, ako se želi sačuvati ili obnoviti svjetski poredak.
Duboke i trajne promjene odvijaju se u arapskom svijetu, i ne možemo se jednostavno vratiti na stari poredak; i Zapad, koliko god to nastojao, ne može ignorirati zbivanja u regiji. Ona nisu stabilizirajuća. Ona eskaliraju.
Dr. Amr Darrag je predsjednik egipatskog Instituta za studije i bivši ministar prostornog uređenja u prvoj demokratski izabranoj vladi u Egiptu, 2013.
