Piše: dr. Mustafa Mahmud / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Lađa koja se spominje u suri El-Kehf je primjer skrivenih (tajnovitih) stvari. To je lađa koja je pripadala siromašnim ljudima koji su radili na moru, a pred njima je bio vladar tiranin koji je svaku ispravnu lađu otimao.
Musa, alejhi selam, nije znao ništa o tom nepravednom vladaru i njegovoj raboti, niti su siromašni vlasnici lađe znali išta o tome šta ih čeka. Jedini koji je znao bio je mudri čovjek (Hidr) kojem je Allah podario znanje. On je probušio lađu s ciljem da vladar vidi da je to oštećena i uništena lađa koja ne zaslužuje da bude oteta, pa ju je ostavio njezinim vlasnicima. Musa, alejhi selam, bio je iznenađen ovim očitim nasiljem i nepravdom, i ovim namjernim uništavanjem od strane mudrog čovjeka, nečega što nije bilo njegovo vlasništvo. Smatrao je to što je uradio hazreti Hidr izdajničkim zlodjelom bez opravdanja, i nije mogao ostati strpljiv ili šutjeti, pa je podigao svoj glas u znak protesta i prigovora.
Međutim, pogriješio je u svom prigovoru i nije shvatio da je to što je mudri čovjek radio spašavanje, a ne uništavanje. Ovo kazivanje i ovaj dagađaj je bio lekcija i pouka za Musaa, alejhi selam, da nauči poniznost i da zna da ima neko ko zna više od njega.
Ovo kazivanje je također pouka nama da znamo da se ništa ne dešava uzalud, i da se iza sudbinskih odredbi koje svojom vanjštinom liče na izdajnički čin, krije velika mudrost.
I svaka kap šehidske krvi koja poteče nije uzalud prolivena, čak i ako nam se, površnim posmatranjem događaja, čini da je uzalud prolivena. Čini se apsurdnim i nerazumnim onima koji ne znaju čitati događaje, ali oni koji su obdareni pronicljivošću (besirom) znaju da će ta krv imati svoju ulogu kada za to dođe vrijeme, jer svaki red u epu postojanja ima svoje značenje.
