Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah odlikovao je čovjeka nad svim drugim stvorenjima. Dao mu je razum i osjećaje, koji zajedno upravljaju njegovim postupcima. Mjera za oboje – i razum i osjećaje – jeste urođena priroda (fitra) po kojoj je Allah stvorio ljude, a koju nevjernici nazivaju savješću.
Među svim osjećajima, najuzvišenija je ljubav, jer ona rađa davanje, nesebičnost i poštovanje, a suprotstavlja se sebičnosti koja čovjeka tjera na pohlepu i prisvajanje onoga što mu ne pripada. Ljubav je ljudski osjećaj, ali u svojoj biti to je Božansko svojstvo. Iz Svoje ljubavi prema ljudima Allah je u ljudska srca usadio dio te ljubavi. Zato ih je stvorio u najljepšem obliku i savršenom skladu, obasuo ih blagodatima i dobročinstvima koja su brojnija nego što se mogu izbrojati i veličanstvenija nego što se mogu opisati.
Allah je radi čovjeka stvorio dunjaluk i sve njegove ljepote, potčinio mu sve što je na Zemlji i podario opskrbu i blagodati koje traju do Sudnjega dana. Ni vjerniku, ni grješniku, ni onome koji Ga poriče, nisu uskraćene te blagodati.
Allah voli ljude i voli da ljudi vole jedni druge, da se uzdignu iznad prolaznih ovosvjetskih koristi, pa ih je uputio vjerovanju u Njega, kako bi ih bogobojaznost uzdigla iznad slijepog robovanja strastima i približila stepenima koje im je On namijenio. A za bogobojazne je pripremio vječni život u kojem vlada čista i potpuna sreća, oslobođena svih neugodnosti dunjalučkog života, koji je učinio ispitom radi razlikovanja onih koji se odazovu pozivu da vjeruju u Allaha i budu Mu pokorni, od onih koji Ga poriču.
Jedan od primjera jezičke nadnaravnosti Kur'ana i preciznosti kur'anskog izraza jeste i to da se u Kur'anu nikada ne koristi izraz: ”Allah mrzi”, čak ni za okorjele nevjernike i najveće silnike, već izraz: ”Allah ne voli”.
Postoji suštinska razlika između ova dva izraza. Kada Kur'an kaže: ”Allah ne voli nasilnike”, time im otvara mogućnost da promijene ono zbog čega ih Allah ne voli: kada bi odustali od osobine zuluma, Allah bi ih zavolio. To je veličanstven izraz Allahove milosti prema svim ljudima.
Međutim, kada bi bio upotrijebljen izraz: ”Allah mrzi”, time bi sva vrata bila zatvorena, a svaka nada za nasilnike i nevjernike potpuno ugašena. Kao da Uzvišeni time poručuje nasilnicima, nevjernicima i svima koji posjeduju osobine koje On ne voli: ”O ljudi, ostavite te pokuđene osobine da bih vas zavolio.” I kao da Uzvišeni time svima otvara vrata Svoje ljubavi, ne uskraćujući nikome priliku da bude obuhvaćen Njegovom milošću.
Izraz ”Allah ne voli” odnosi se na nasilnike, one koji čine nered, nevjernike, nepravedne, pokvarenjake, ohole, razvratnike, grješnike, hvalisavce i izdajnike.
S druge strane, izraz ”Allah voli” spominje se u Kur'anu uz dobročinitelje, pokajnike, one koji se čiste, bogobojazne, strpljive, pravedne i one koji se bore na Allahovom putu.
Dobročinitelji su vjernici koji svojim imanom dosežu najviše stepene; oni obožavaju Allaha kao da Ga vide, i stoga čine samo ono što On voli.
Pokajnici, iako griješe kao i svi ljudi, brzo se sjete svog stajanja pred Allahom na Sudnjem danu, pa se odmah okreću Njemu, kaju se i traže oprost.
Oni koji se mnogo čiste dobro znaju da nisu savršeni, i upravo zato neprestano čiste tijelo i dušu, vanjštinu i nutrinu.
Bogobojazni stalno imaju strah od Allaha pred očima, pa se čuvaju grijeha i svega što izaziva Njegovu srdžbu i nezadovoljstvo.
Strpljivi odolijevaju strastima, ustraju u pokornosti Allahu i saburom podnose sve životne teškoće i iskušenja.
Pravedni nastoje biti nepristrasni i pravični, makar to bilo i na vlastitu štetu.
A borci na Allahovom putu hrabro se zalažu za Istinu, žrtvujući svoje živote i imetke, i ostajući postojani u borbi protiv Allahovih neprijatelja, bez obzira na okolnosti.
Dakle, riječ je o sedam osobina koje Uzvišeni Allah posebno voli, i to su vrline koje iskreni vjernici nastoje svim srcem razviti kod sebe, pa su mnoge od njih prisutne u njihovim životima, djelimično ili u potpunosti.
Ljudi se raduju kada ih voli njihov nadređeni na poslu i smatraju to ključem uspjeha i napretka, a što je taj nadređeni na višem položaju, to je radost veća. Pa kako se tek raduje onaj koga voli Vladar svih vladara, Onaj u Čijoj ruci je sva moć i Koji svime upravlja?
Allah je objavio Svoju uputu da bi ljudi znali šta On voli a šta ne voli, kako bi njihova djela bila ispravna i plemenita. Jer, usred svakodnevnog života ljude često nadvlada goli interes, a materijalna korist potisne uzvišene principe. Što je takav obrazac prisutniji u društvu, to su izraženije sebične sklonosti, dok plemenite vrijednosti iščezavaju. To je uvijek praćeno nestankom pravde i širenjem korupcije.
Ljudsko iskustvo pokazalo je da ostvarenje slike savršenog društva, oslonjene isključivo na slobodan izbor ljudi i dobrovoljno pridržavanje uzvišenih vrijednosti pod izopačenim materijalističkim vjerovanjima, nije moguće postići. To se ne ostvaruje bez Allahovog zakona nagrade i kazne.
Zato je Allah objavio Svoju uputu, da Ga spoznamo, zavolimo i obožavamo; da težimo onome što On voli, nadajući se Njegovoj nagradi, i da se klonimo onoga što On ne voli, bojeći se Njegove kazne. Jer, ko zadobije Allahovu ljubav – pronašao je smisao života, spas i sreću na oba svijeta.
