Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Želeći se našaliti sa školskim drugom, učenik koji je sjedio iza njega zalijepio mu je na leđa papir na na kojem je pisalo: ”Ja sam glup”, zamolivši ostale učenike da mu ništa ne govore. Vidjevši šta je ovaj uradio, svi učenici su prasnuli u smijeh.
Nakon nekog vremena počeo je čas matematike. Profesor je na tabli napisao težak zadatak i niko se nije javio da ga riješi osim učenika koji je imao zalijepljen papir na leđima.
Iako su se učenici nastavili smijati, on nije znao razlog njihovog smijeha.
Kada je profesor primijetio papir na njegovim leđima na kojem je pisalo: ”Ja sam glup”, zamolio je učenike da mu plješću, zatim se okrenuo prema učenicima i rekao: ”Prije nego što kaznim počinitelja, reći ću vam dvije stvari.
Tokom cijelog života ljudi će vam stavljati i lijepiti papire na leđa sa ispisanim porukama na njima, a svrha im je da vas povuku nazad dok pokušavate napredovati. Da je vaš drug znao za papir koji je zalijepljen na njegovim leđima, ne bi se javio da riješi zadatak i odgovori na postavljeno pitanje.
Stoga, sve što trebate uraditi u takvoj situacije je da to zanemarite i ignorišete, i da se javite da riješite zadatak te odgovorite na pitanje kad god vam život to dopušta.
Druga stvar koju vam želim reći jeste da ovaj učenik očito nema dobrog prijatelja među vama koji bi ga obavijestio o papiru i skinuo ga sa njegove košulje.
Zato zapamtite, nije važno što nemate mnogo pravih prijatelja, važno je da ste sigurni u sebe i da se oslanjate samo na sebe.”
