Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U hadisu koji prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, a koji je zabilježio imam Buharija, spominje se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao devu koja se zvala Adba’, a koja je bila izuzetno brza, skoro da nije bilo deve koja je bila brža od nje.
Arapi su imali običaj organizirati utrke deva u kojima je učestvovao i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojom devom Adba’. Ashabi su bili sretni kada bi Adba’ pretekla druge deve i pobijedila. Jedanput je došao neki beduin na mladoj devi i učestvovao je u utrci, pa je njegova deva pobijedila Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, devu. Ashabima je to teško palo i govorili su: ”Pobijeđena je Adba’! Pobijeđena je Adba’!”
Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allahovo je pravo da se niko i ništa na ovome svijetu neće uzdići, a da ga Allah neće poniziti.”
Iz ove predaje zaključujemo da je rekreacija i zabava dopuštena i legitimna stvar koja ne umanjuje vjeru, niti umanjuje ljudsko dostojanstvo, te da povlačenje iz života sa svime što život na ovome svijetu sadrži nije cilj islama.
Allah, dželle šanuhu, omogućio nam je i dozvolio da uživamo u životu, u skladu sa Allahovom uputom: da se šalimo, pravimo izlete, da se posjećujemo, da trgujemo i privređujemo, jer je život pod Allahovom zaštitom jedna od džennetskih bašči ovoga svijeta, zato uživajmo u takvom životu.
Ovaj hadis nas također podsjeća i upozorava da vjernik mora biti skroman i ponizan, te da se ne smije uznositi i oholiti, jer, bez obzira koliki si stepen vjere dostigao, znaj da ne možeš nikada dostići stepen vjere i pobožnosti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a vidimo da je on učestvovao u utrkama sa svojim narodom, pobjeđivao je i gubio utrke i prihvatao je poraz širokih prsa, te je i poraz koristio kao priliku da vjernicima uputi savjet i pouči ih temeljima vjere.
I ma koliku vlast, bogatstvo i ugled imao, nikada nećeš posjedovati ono što je posjedovao Sulejman, alejhi selam, koji je, iako su mu bili potčinjeni ljudi, džini, ptice i vjetar, iako je razumio govor životinja, ponizno slušao govor mrava i nasmijao se, a kad je vidio da mu je u treptaju oka donešen prijesto kraljice od Sabe, Sulejman, alejhi selam, rekao je: “Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.” (En-Neml, 40.)
Pobožnost nije u povlačenju iz života, već u povlačenju i ostavljanju zabranjenog.
Na dan kad je Svemogući Allah objavio: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Ma'ida, 3.), ashabi su se s pravom radovali tome, ali je Ebu Bekr plakao toga dana i rekao: “Nakon usavršavanja i upotpunjavanja nema ništa osim umanjivanja.”
Ako su sljedbenici Allahove vjere islama, koji su vladali Zemljom i vodili ljudsku civilizaciju stoljećima, doživjeli strašan pad i našli se na začelju ljudske karavane, nakon što su zanemarili istinu koju imaju u svojim rukama, pa zar će ostati i opstati zabluda koja je danas dominantna na ovome svijetu?!
Ne, tako mi Allaha, neće opstati i neće dugo trajati, jer kada zabluda dostigne svoj vrhunac, to upućuje na njezin skori nestanak, a najmračniji trenuci u noći su oni pred svitanje zore.
Sjetimo se da je Adba’ pobijeđena u utrci, jer je Allahovo pravo da se niko neće uzdići, a da ga Allah neće poniziti, a Adba’ je obična životinja, pa zar Allah neće poniziti zlo i razvrat koji su danas dostigli svoj vrhunac?!
