Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Imam Ibrahim en-Nehai bio je islamski učenjak iz generacije tabi'ina. Rođen je 47. h.g., a umro je 96. h.g. U svoje vrijeme, zajedno sa imamom Eš-Ša'bijem, bio je jedan od najučenijih muslimana i bio je muftija u Kufi. O njegovoj učenosti svjedočio je i njegov savremenik, također poznati učenjak iz generacije tabi'ina, Seid ibn Džubejr, koji je, kada bi ga neko od muslimana pitao nešto o vjerskim propisima, govorio: ”Zar od mene tražite odgovor i fetvu, a među vama Ibrahim en-Nehai.”
Osim po učenosti, Ibrahim en-Nehai isticao se i po pobožnosti i skromnosti, pa je slovio i kao jedan od najpoznatijih isposnika svoga vremena, za kojeg je njegova supruga Hunejda govorila da je postio tzv. Davudov post. U nastavku donosimo nekoliko izreka i mudrosti ovog velikog islamskog učenjaka.
Prenosi Mejmun ibn Hamza da mu je jednom prilikom Ibrahim en-Nehai, rekao: ”Volio bih da se nisam upuštao u govor (o vjeri), samo da sam mogao naći zamjenu za govor. Vrijeme u kojem sam ja postao fakih (vodeći učenjak) Kufe je, uistinu, loše vrijeme.” (Hiljetul-evlija, str.223.)
Zekerija el-Abdi prenosi da je Ibrahim en-Nehai na samrti plakao, pa su ga upitali: ”Šta te je rasplakalo?” Odgovorio je: ”Kako da ne plačem kad upravo čekam izaslanika moga Gospodara koji će me obavijestiti da li ću biti stanovnik Dženneta ili stanovnik Džehennema.” (Hiljetul-evlija, str. 223.)
Prenosi Muhamed ibn Savkah da je Ibrahim en-Nehai govorio: ”Kada bismo mi pratili dženazu, ili kad bismo čuli da je neko koga smo poznavali umro, mi bismo tugovali, jer smo znali da je to trenutak koji će ga odvesti u Džennet ili Džehennem, a vi na dženazama pričate i razgovarate o dunjalučkim poslovima.”
Ibrahim en-Nehai, govorio je: ”Nisam nikad uporedio svoje djelo sa svojim riječima, a da se nisam bojao da se ne uhvatim u laži.”
Govorio je također: ”Kolika je razlika između vas i onih prije vas (tj. ashaba)?! Njima je dolazio dunjaluk sa svih strana, a oni su bježali od njega, a dunjaluk od vas bježi, a vi trčite za njim. Nužno je, onome ko ne tuguje, da se boji da ne bude stanovnik vatre, jer će stanovnici Dženneta reći: ”Hvaljen neka je Allah” – govorit će – “koji je od nas tugu odstranio – Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je.” (Fatir, 34.) Nužno je onome ko ne osjeća strah da se boji da neće biti od stanovnika Dženneta, jer stanovnici Dženneta će govoriti: ”Prije smo među svojima strahovali” – govorit će – “pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao.” (Et-Tur, 26.-27.)
