Autor: Samir Hamdi
Kada je Yousef Al-Otaiba,ambasador Ujedinjenih Arapskih Emirata u Washingtonu govorio o strategiji vlade njegove zemlje i onih koji su s njom u savezu o onome što je nazvao traženjem vizije novog Bliskog istoka u sljedećem desetljeću, Bliskog istoka na kojem bi prevladavale jake sekularne vlade, bilo je jasno da time pokušava ponuditi političku viziju koja bi zadovoljila utjecajne zapadnjačke sile koje su zabrinute za vlastite interese u regiji. Međutim, ako pažljivo razmislimo o onome što je taj čovjek rekao i stavimo to u kontekst događaja koji se odvijaju u regiji, doći ćemo do zaključka da je Al-Otaiba pokušao dezavuirati publiku kojoj se obraćao. Naime, sekularne vlade u arapskom svijetu niti su nova pojava niti su revulucionarni zahtjev i preokret. Svi istraživački centari na Zapadu znaju da su skoro sve zemlje koje je ambasador spomenuo, čak i ako to u svojim ustavima ne navode izričito, faktički sekularističke. Možemo to nazvati iskrivljenim sekularizmom u smislu da vlasti tih zemalja iskorištavaju vjeru i vjerski diskurs da osiguraju legitimitet svoje vlasti i opravdaju svoje političke poteze, ali je činjenica da jedina vlada, od četiri koje bojkotiraju Katar, koja izričito navodi da je šerijat osnova njenog zakonodavstva jest Saudijska Arabija.
Je li ambasador svojim riječima mislio baš na tu zemlju? Znači li to da je ova zemlja na pragu odricanja od svih islamskih principa, ili je to pokušaj da se kaže da će politička budućnost promijeniti strukturu svake države koja zastupa vjerski identitet i vrijednosti, skrećući je ka sekularističkoj viziji s arapskim okusom, gdje sekularizam znači političku tiraniju u kombinaciji s vjerskom izolacijom?
S druge strane, ambasador ignorira ključni problem koji prepoznaje svaki objektivni promatrač, odnosno da uzrok kriza i nestabilnosti u arapskim zemljama nije prihvatanja ili ne prihvatanja sekularizma, kako Al-Otaiba vjeruje, nego tiranska priroda vladajućih režima i njihova politika koja zanemaruje mišljenje javnog mnijenja i onemogućava narodu da utječe na politički diskurs svoje zemlje.
Krize poput sektaške netrpeljivosti, sukoba identiteta i javno nezadovoljstvo, prisutno u zemljama regije, uključujući i one iz saveza u čije ime Al-Otaiba tvrdi da govori, nastale su u osnovi zbog nepostojanja učinkovite politike koja odražava javnu volju i poštovanje izbora naroda.
Ono što emiratski ambasador pokušava predstaviti kao svoje originalne ideje i političku viziju, u osnovi je isto ono što je Shimon Peres iznio u svojoj knjizi „The New Middle East” (objavljena 1993.), gdje je iznio ista razmišljanja i bojazni koja je iznio emiratski ambasador, poput potrebe za borbom protiv islamskih političkih snaga koje nazivaju fundamentalističkim, s jedne strane, i potrebe za pojavom arapskih režima spremnih na saradnju s cionističkom tvorevinom kako bi zajedno izgradili novi Bliski istok, s druge strane.
No, kako Peresove ideje nisu imale dovoljno odjeka u arapskoj javnosti, čini se da su neki arapski režimi vrlo brzo odlučili da usvoje taj diskurs i da ga promoviraju kao svoju ideju i praksu. Ovo potvrđuje i činjenica da zemlje koje bojkotiraju Katar ubrzano rade na približavanju s cionističkom tvorevinom, te zajedno rade na demonizaciji svih oblika protivljenja i opiranja cionističkoj okupaciji, od opsade Katara koji snažno podupire pokrete otpora cionistima, do govora o stabilnim arapskim režimima, a to u stvari znači režimima koji služe interesima cionista u regiji.
Brzi pogled na aktuelne događaje pokazuje nam da cionistička tvorevina i zemlja čiji je Al-Otaiba ambasador dijele iste brige i imaju isti odnos prema stanju Arapskog proljeća, te su ga nastojali uništiti i prekinuli prije nego što postane jači.
U isto vrijeme, vidimo da su zemlje blokade i njene podružnice poduzele korake kako bi dodatno otežale snagama otpora, počevši od uništavanja tunela na granici Gaze, stigmatizacijom pokreta otpora opisujući ga kao terorizam i, konačno, opsadom Katara i zahtjevom za zatvaranje Al Jazeera TV. Odmah nakon toga cionistička vlast je najavila da će zatvoriti dopisništvo Al Jazeere u Jeruzalemu, opravdavajući svoju odluku time da su arapske zemlje učinile isto.
Suština Al-Otaibine vizije novog Bliskog istoka jest uspostavljanje režima koji se odriču svog tradicionalnog identiteta i koje služe interesima cionističkog okupatora, pogotovo jer ideja sekularizacije u suštini ne znači ništa konkretno. To je tek besmislen pokušaj stvaranja opravdanja za uspostavljanje cionističko-arapskog saveza.
Izvor: Al-Araby Al-Jadeed
Preveo: Abdullah Nasup
