Piše: Ramiz Hodžić
Saff je prošle sedmice objavio tekst o misionarskom djelovanju Amerikanaca Stevea i Kim Reitz u Goraždu. U spomenutom tekstu naveli smo relevantne izvore iz njihovih, kršćanskih izvora. Već sutradan, odmah nakon objavljivanja teksta u Saffu, Steve i Kim Reitz su krenuli sa brisanjem tragova o njihovoj kršćanskoj misiji u Goraždu. Ekspresno su pogasili internet stranice koje je Saff citirao kao dokaz o njihovom misionarstvu. Osim toga, uz pomoć Katoličke crkve preko mostarskog Dnevnog lista pokrenuli su kampanju protiv Saffovog pisanja. Tim povodom u Dnevnom listu je objavljen tekst pod naslovom “Žele protjerati Amerikance iz Goražda”, a u nastavku se konstatira da su se Steve i Kim Reitz našli “na udaru radikalnih islamskih skupina”.
Prije nastavka razotkrivanja njihovih misionarskih tragova, pitamo Stevea i Kim Reitz zašto kriju da u Goraždu borave radi širenja kršćanstva i zašto pokušavaju da zastraše Saff , da li vam je toliko stalo da se više ne bavio vašim likom i djelom?
A sada slijede novi dokazi o učešću Steve i Kim Reitz u pokušaju preobraćanja bošnjačke omladina na kršćanstvo. Ovaj put prenosimo dijelove ispovijesti Amerikanca Jeremija Jonesa, kršćanskog misionara i člana misionarske zajednice kojoj pripadaju i Steve i Kim Reitz. Jeremija Jones je kao misionar crkve Crossworld boravio u misiji u Goraždu tokom februara 2011., godine, i bio je gost misionarskog centra Nada, kojim upravljaju Steve i Kim Reitz u Goraždu. Kako bi obavjestio druge misionare o svom radu, Jeremi je napravio blog na internetu na kojem je izvještavao o radu kršćanskih misionara s omladinom u Goraždu. Jeremi je u detalje opisao aktivnosti koje misionari sprovode s goraždanskom djecom (uključujući sportske i edukativne aktivnosti), te je naglasio umiješanost Stevea i Kim Reitz u širenju kršćanstva u Bosni.
U petak, 18. Februara 2011. godine Jeremi je objavio svoj prvi post, u kojem spominje da je u Bosni proveo čitavu sedmicu, te da je centar Nada centrala kršćanskih misionara u Goraždu.
„Ovo je moj prvi blog ikada! U Bosni sam već četiri dana i uživao sam u svakom od njih! Pohađam časove bosanskog jezika u Centru Nada (Hope Center) koji je glavna zgrada Crossworldove misionarske ispostave. Takođe razgovaram s mladim ljudima i upoznajem mnogo novih ljudi. U srijedu smo ja i 2 druga člana misionarskog tima imali trening s omladinskim košarkaškim klubom. Bilo je divno igrati se s djecom i raditi s njima, iako ja nisam njih razumio, oni su mogli mene razumjeti“, piše Jeremi.
„Steve i Kim Reitz su glavni misionari u Goraždu!“, ističe Jeremi u postu objavljenom 23. Februara. 2011.
„U utorak smo imali zajedničku jutarnju molitvu za naš misionarski tim i ljude kojima služimo i s kojima smo u svakodnevnom kontaktu. Ja, Tim i Goran smo potom išli u obilazak ‘nana’ (starica) koje su siromašne i kojima je potrebna pomoć. One su tako ljubazne i vole da vas ugoste kahvom i slatkiškima ili kolačima koje imaju kod sebe.
U utorak smo ja i Tim večerali s Steveom i Kim Reitz i njihovom porodicom. Oni su glavni misionari ovdje. Bilo je sjajno saznati više o njima i razgovarati s njima o Bosni“, kaže Jeremi.
„Nedjeljom smo zakazali crkvene obrede u 2 sata. Mislim da bi tako i Amerikanci trebali uraditi! Ali misa nije započela sve do 3 sata, jer Bosanci uvijek kasne. Pjevamo na bosanskom jeziku ili barem pokušavamo. A današnja poruka je bila iz Evanđelja po Ivanu, glava 8. Volim što smo imali opušten dan i slavili i učili o Bogu.“, piše Jeremi.
Jeremi ističe da se iza aktivnosti koje misionari sprovode za omladinu i djecu krije pokušaj njihovog vrbovanja u kršćanstvo. On ističe da je mnogim mladim ljudima prenijeta ideja kršćanstva i da se on nada će mnogi od njih napustili islam.
„Molite se za našu misiju ovdje. Veliki broj omladine i studenata je čuo riječi Jevanđelja, ali im se Bog još nije otkrio. Molite se da se njihove oči otvore i da će nas On iskoristiti da širimo misiju ljubavi Gospodnje“, piše Jeremi.
Misionar iz Amerike je spomenuo i neke svoje utiske o Bošnjacima, istakavši da se radi o neukom i tvrdoglavom narodu, koji je sklon kašnjenju i grubom odnosu prema drugima.
„Danas sam u jutarnjim satima imao i čas bosanskog jezika i pomagali smo jednoj članici naše misije po imenu Jo (ona je Britanka) da se useli u novi stan. Bilo je simpatično jer je i vlasnik stana pomagao i nisu nam dopustili da stvari razmjestimo kako smo željeli, oni žele da uvijek sve bude po njihovom. Bosanci često misle samo o sebi i žele da sve bude po njihovom, čak i kad se radi o čuvanju vrata da ljudi mogu proći ili bilo šta drugo što inače ne rade. Mogu se učiniti kao veoma bezobrazan, grub narod ukoliko ih ne poznajete.“
