Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti.” (El-Alak, 6-7.) U ovim ajetima, Uzvišeni Allah govori o čovjeku koji, kad se osjeti neovisnim, nakon što postane bogat i stekne moć i vlast, prelazi granicu koju nikako ne bi smio preći, i postaje oličenje zla, obijesti, tiranije, zuluma i nepravde.
On se prvo uzoholi nad Uzvišenim Gospodarom, i prekorači granice koje je Allah uspostavio, i odbija da bude ponizan i pokoran Onome Koji ga je stvorio od ugruška, pa čini grijehe i u zlu svaku mjeru prelazi.
Zatim ga njegova obijest tjera da bude bahat i arogantan prema ljudima, pa sebe smatra iznad svih, čini ljudima nasilje, dozvoljavajući njihovu krv, imetak i čast, šireći nered i smutnju na zemlji, odnosno u mjestu ili državi u kojoj vlada.
Iako mnogi komentatori (mufesiri) Kur'ana smatraju da se ovi ajeti odnose na Ebu Džehla, jer su ajeti koji slijede objavljeni povodom Ebu Džehla i njegovog zlostavljanja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oni imaju opće značenje, jer je u prirodi čovjeka – ako nije oplemenjen vjerom – da se uzobijesti i uzoholi kada se neovisnim osjeti.
Obijest, oholost, zulum i tiranija su prljavo šejtansko sjeme i kancerogena klica koja je prisutna u ljudskoj prirodi, osim onih čija je priroda očišćena od te prljavštine, koji su spoznali Allaha, koji Ga iskreno i istinski obožavaju i koji Allahove blagodati koriste u pokornosti Njemu. Jer, onaj ko je spoznao Allaha, ne smije dozvoliti sebi da na nebrojene Allahove blagodati odgovara nevjerstvom, ohološću, zulumom i tiranijom.
Zapravo bi blagodati poput bogatstva, moći i vlasti u rukama bogobojaznih vjernika trebale (morale) biti među najvažnijim sredstvima dobročinstva, pokornosti Allahu i uspostavljanja pravde i reda na zemlji, ali i među najvažnijim uzrocima sreće na dunjaluku i na Ahiretu. Zato što sve te blagodati koriste u pokornosti Allahu i žudeći za Njegovim zadovoljstvom.
Nažalost, danas su kod muslimana koji posjeduju spomenute blagodati, umjesto bogobojaznosti, pravednosti i dobročinstva, primjetne upravo obijest, oholost, zulum i tiranija, i njihov odnos prema blagodatima koje im je Allah dao je faraonski, ebu džehlovski, a nikako islamski, makar formalno i izvršavali određene islamske propise.
No, treba reći da spomenuta kancerogena klica ostaje uspavana kod ljudi sve dok ne bude pripremljen odgovarajući ambijent za njeno pojavljivanje, a kad se pripremi takav ambijent i okruženje, pojavit će se klica i zlo uobraženosti, oholosti, zuluma i tiranije, da ruši i uništava sve oko sebe.
Dakle, bez obzira na obijest čovjeka koji se osjeti neovisnim zbog blagodati koje posjeduje, njegova obijest, zulum i tiranija ne bi se mogli ispoljiti da nije našao odgovarajuće okruženje koje ga je ohrabrilo i dalo mu poluge vlasti i moći da može sprovoditi svoju silu i obijestan biti.
Iako muslimanima ne priliči da zloupotrebljavaju blagodati bogatstva, ugleda, moći i vlasti, i da se zbog posjedovanja tih blagodati uzobijeste, čineći nepravdu, nasilje i sijući smutnju u društvu, ako se ta kancerogena klica ipak pojavi, zbog podrške određenih skupina takvim tiranima, kao što se desilo u našoj državi sa famoznom TROJKOM, čijih se nerazumnih političkih postupaka i pogubnih ustupaka onima koji rade na uništenju naše države, odriču i oni koji su im dali maksimalnu podršku i učestvovali u sijanju smutnje zajedno sa njima, onda nipošto ne bismo trebali dozvoliti da takvo stanje ostane i da se ta smutnja, veleizdaja, nepravda i nasilje nad vlastitim narodom i državom nastavi, jer je to krajnje opasna i pogubna stvar, to je put bez povratka, to je put u endeluzaciju Bosne i Hercegovine, te progon i pogrom Bošnjaka muslimana. Što prije to shvatimo, veće su šanse da izbjegnemo takvu sudbinu.
