Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Bouzian el-Kalai rođen je u alžirskoj provinciji Relizane, 1838. godine. Njegov život bio je poput života ostalih Alžiraca, čuvao je ovce i radio kao drvosječa koji je sjekao drva za ogrjev i prodavao ih na pijaci kako bi sebi i svojoj porodici obezbijedio osnovna sredstva za život. Bila je to borba za goli život i preživljavanje u vlastitoj državi koju su okupirali Francuzi i koji su nastojali da što više zagorčaju život muslimanima Alžira kako bi bili zaokupljeni borbom za egzistenciju i kako bi ih to odvratilo od otpora okupaciji. Naime, vjerovali su da siromašni i gladni ljudi nisu spremni niti sposobni da nose oružje i da pokrenu bilo kakav otpor.
Ali, alžirski heroj je raspršio njihova očekivanja i srušio njihovu teoriju, tako da se od običnog čobana i drvosječe pretvorio u neustrašivog borca koji će ostati upamćen u historiji. U njemu je buknula iskra revolucije onoga trenutka kada mu je na vrata došao jedan Arap, zadužen za lokalne poslove u francuskoj administraciji, tražeći od njega na vrlo grub način da plati ogroman porez koji ”duguje” okupatorskoj državi, pa ga je Bouziane zgrabio poput lava i bacio na zemlju te tukao pesnicama. A kada mu je taj okupatorski sluga zaprijetio da će ga prijaviti, Bouziane mu je skinuo svu odjeću i golog ga vodao kroz naselje pokazujući ljudima na izdajnika koji je radio za okupatora protiv svojih sunarodnika.
Nakon toga je sa grupom alžirskih muslimana otišao u planine i započeo svoju revoluciju.
Revolucija Bouziane el-Kalaija uspjela je izazvati emocije većine stanovnika zapadnog Alžira, što je navelo guvernera kolonijalne administracije da 30. decembra 1874. napiše izvještaj svom ministru rata u kojem ga obavještava o revoluciji Bouziana el-Kalaija, upozoravajući da njegove revolucionarne ideje imaju veliki utjecaj na Alžirce.
Historičari ove pojedinačne revolucije sa malobrojnim sljedbenicima, koje su francuski okupatori nazivali zločincima i razbojnicima, smatraju produžetkom revolucije Abdul-Kadira el-Džezairija.
Revolucija Bouziane el-Kalaija trajala je 13 godina, a onda je okupatorsko ministarstvo rata regrutiralo svoju pješadiju i konjicu, kao i čitavu armiju doušnika, što je kulminiralo njegovim hapšenjem, nakon što ga je savladala bolest.
Naime, francuske kolonijalne vlasti nisu mogle da ga uhapse, što ih je navelo da ponude nagradu onome ko ih uputi k njemu. Uhapsili su ga Hâdž Ben Jusuf i njegov sin Ammar 16. oktobra 1875. godine, zajedno sa još trojicom njegovih drugova, nakon čega su ih osudili na smrt u maju 1876.
U pet sati ujutro, 26. jula 1876. godine, francuski okupator je giljotinom pogubio Bouziane el-Kalaija, na centralnom trgu u gradu Mohamadia u provinciji Maskara, u dobi od 39 godina.
Glava mu je odsječena, a lobanja je poslata da bude izložena u francuskom nacionalnom muzeju ”Musée de l'Homme” u Parizu, gdje je čuvana do 3. jula 2020. godine, kada su alžirske vlasti vratile njene ostatke, uz još 23 lobanje drugih alžirskih heroja.
