Piše: Dr. Džasim el-Mutawa’ / Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Govorio mi je sa žaljenjem i kajanjem zbog metoda odgajanja svoga sina dok je bio mali, a odgajao ga je isključivo na ljubavi, potpunoj slobodi i razmaženosti. Rekao mi je: “Sada je moj sin tinejdžer, buntovan je i nasilan, ne želi da čuje ono što mu govorimo, donosi pogrešne odluke u životu bez savjetovanja sa nama kao svojim roditeljima.”
Rekao sam mu: ”Dopusti mi da ti objasnim načine i metode odgoja. Naime, postoje tri načina odgoja: prvi način je odgajanje djece isključivo na ljubavi i potpunoj slobodi, drugi način je odgajanje djece isključivo na črvrstoći (strogoći) i dispciplini i treći način je kombiniranje ljubavi i čvrstoće. Većina odgajatelja (roditelja) podiže i odgaja svoju djecu koristeći prvu metodu odgoja, neki koriste drugu metodu, a malo je onih koji odgajaju djecu kombinirajući metode ljubavi i čvrstoće.
Uravnoteženost i balansiranje između osjećaja ljubavi i čvrstoće u odgoju djeteta, posebno u ranim godinama, donosi mnogostruke koristi i pomaže djetetu da razvije neke važne osobine ponašanja, poput samokontrole, upotpunjavanja zrelosti, ispravnog odlučivanja, psihičke uravnoteženosti i poštivanja zakona i pravila u društvu. Osim toga, takvo dijete će biti sretnije od druge djece, jer je odgajano na uravnoteženosti između strogosti i nježnosti, između ljubavi i čvrstoće, i ono će biti stabilno, a neće biti agresivo i nasilno.
Zatim, kod njega se razvija osjećaj za druge i saosjećanje (empatija) sa njima, jer mu je odgoj kroz kombiniranje metode ljubavi i čvrstoće pomogao u razvijanju emocionalne i socijalne inteligencije, pa kada odraste bit će milostiv i saosjećajan, ali svjesno i razborito milostiv i saosjećajan, tako da ga niko neće moći iskorištavati zbog njegove naivnosti i nepromišljenosti. I što je također vrlo važno, moći će samostalno donositi odluke bez oslonca na druge, jer je odgajan na preuzimanju odgovornosti od mlade dobi.
Odgoj djeteta isključivo na ljubavi znači da mu pružamo ljubav i nježnost u tolikoj mjeri da postane razmaženo i da mu nikada ne kažemo: ”Ne!” Ako se desi da nekada odbijemo njegov zahtjev, ono to ne prihvata i pođe plakati i ljutiti se, a onda mi postajemo slabi pred njegovim suzama i popustimo i udovoljimo njegovom zahtjevu makakav on bio.
A odgajanje djeteta isključivo čvrstom metodom, to znači da prema njemu uvijek budemo strogi i da primjenjujemo strog sistem odgoja kao da dijete živi u kasarni, a ne u kući sa svojim roditeljima.
Kombiniranje metoda ljubavi i strogoće u odgoju
Što se tiče odgajanje djece na ljubavi i čvrstoći, ono ima nekoliko metoda.
Prvo: podučavanje djeteta poštovanju u ranoj fazi kroz podučavanje traženja dopuštenja i izvinjenja. Ovakvo ponašanje čini da dijete ima više poštovanja prema drugima, povećava njegovo samopouzdanje i jača njegovu osobnost i samopoštovanje.
Drugo: podučavanje djeteta da život nije uvijek sladak i da dođu trenuci kada se mora proživjeti bol, frustracije i gubitak, da se ne može ostvariti sve ono što se poželi i da vjeruje da se u svemu što mu je sudbinski određeno krije veliko dobro.
Treće: podučavanje čvrstoći, odlučnosti i postojanosti, posebno u pravilima koje porodica donosi za dobrobit djece, kao što su zakoni i pravila koja se odnose na učenje, ishranu, odijevanje, prijateljstva, korištenje savremene tehnologije i druga kućna pravila. Roditelji se moraju obavezati i biti odlučni u primjeni kućnih pravila i pošivanja kućnog reda, bez ljutnje i nervoze, već sa ljubavlju i saosjećanjem učiti djecu disciplini, produktivnosti i poštivanju vremena.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., pored čvrstoće i discipline u odgoju, odgajao je ashabe na ljubavi. Ibn Abbas, r.a., rekao je: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., privukao me je sebi i proučio dovu: ‘Gospodaru moj, poduči ga Kur'anu!’ U drugoj predaji dolazi: ”Gospodaru moj, poduči ga mudrosti!” U trećoj predaji dolazi: ”Gospodaru moj, podari mu razumijevanje vjere!”
Prenosi se od Usame ibn Zejda da je rekao: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzeo je mene i svog unuka Hasana i posjeo nas u svoje krilo, a zatim je rekao: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, ja sam milostiv prema njima!’ U drugoj predaji dolazi: ”Gospodaru moj, voli ih, ja ih zaista volim.”
Uzimanje u naručje ili zagrljaj je vrlo važan emocionalni aspekt koji se ne smije zanemariti u odgoju djece. Studija grupe ljekara na Univerzitetu u Washingtonu pokazala je da uzimanje u naručje i zagrljaj pomažu u razvoju veličine hipokampusa (hippocampus) u mozgu djeteta za 10% više od ostalih njegovih vršnjaka koji nisu primili takvu vrstu pažnje. Hipokampus je inače područje mozga koje je odgovorno za proces učenja, formiranje i pohranjivanje informacija i koje igra važnu ulogu u spajanju informacija iz kratkoročnog pamćenja u dugoročno pamaćenje.
Uzimanje u naručje i zagrljaj smanjuju stres, otklanjaju osjećaj usamljenosti, daju osjećaj sigurnosti i, što je još važnije, smanjuju agresiju i ljubomoru i povećavaju samopouzdanje.
