Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je: ”Zaustavite ih, oni će biti pitani!” (Es-Saffat, 22.-24.)
Ovo je naredba Uzvišenog Allaha upućena melekima na Sudnjem danu, u tom teškom trenutku i velikoj nevolji, na dan kada će Allah okupiti prve i posljednje generacije na jednom mjestu. Njihova srca će biti uznemirena, a njihovi pogledi ukočeni. Svi će čekati da čuju šta će im biti rečeno, o čemu će biti ispitivani, šta će odgovoriti te koji će izgovor i opravdanja imati, koji bi ih mogli spasiti i zaštititi od bolne kazne.
”Zaustavite ih, oni će biti pitani!” O čemu? O njihovim emanetima, o njihovoj djeci, o njihovoj rodbini i kidanju rodbinskih veza, o njihovim imanjima, o njihovoj vjeri, o njihovim grijesima, o njihovim tajnim i javnim djelima, o njihovim riječima i djelima, o njihovoj trgovini vjerom, o njihovom licemjerstvu, o njihovoj oholosti i tiraniji, o njihovom nasilju i korupciji, o njihovoj izdaji vjere, naroda i države, o njihovoj nepravdi prema radnicima i podanicima, o njihovom sijanju smutnje, o njihovom razvratu u svojim zemljama, o preuzetom emanetu vlasti i neispunjavanju tog emaneta, koji će im na Sudnjem danu biti poniženje i kajanje.
Nemaran odnos prema onome što čovjeka čeka nakon smrti i zaborav na trenutak polaganja računa i činjenicu da će čovjek stati pred Allaha i biti pitan, ometa njegove sposobnosti i odvraća ga od njegovog pravog cilja u životu.
Čovjek koji nije svjestan svoje odgovornosti, ne shvata da će na Sudnjem danu biti pitan za svaku sitnicu, za mali i veliki grijeh, živi bez ispravnih smjernica i uzvišenog cilja, i on svoju energiju troši na besmislenosti i prolazne užitke ovoga svijeta.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio je jasne smjernice u pogledu lične odgovornosti, rekavši: “Neće se pomjeriti čovjekovo stopalo na Sudnjem danu dok ne bude pitan za četvero: za život u šta ga je potrošio, za mladost kako ju je proveo, za imetak kako ga je stekao i u šta ga je potrošio, i za znanje šta je s njim uradio.” (Et-Tirmizi)
Ove četiri životne etape i oblasti simboliziraju odgovornost svakog svjesnog i odgovornog čovjeka, i usmjeravaju njegove sposobnosti ka dobrim djelima i hvale vrijednim postignućima.
Istinski odgovoran čovjek je onaj koji shvata da je svaki trenutak njegovog života, svaki novčić njegovog imetka i svaki dio njegovog znanja, emanet za koji će biti pitan.
Stoga moramo uvijek imati na umu trenutak našeg stajanja pred Allahom na Dan polaganja računa. Ovaj trenutak su naši dobri prethodnici uzimali veoma ozbiljno, svejedno bili oni učenjaci ili vladari.
Prenosi se da je slavnom abbasijskom halifi, Harunu er-Rešidu prišao jedan Jevrej i rekao mu: ”Boj se Allaha!” Kada je Harun er-Rešid to čuo, pao je ničice na zemlju. Ljudi iz njegove svite su upitali: ”Vođo pravovjernih, šta ti je? Zašto si pao na zemlju? Pa to je samo jedan Jevrej!” Harun er-Rešid odgovorio je: ”Rekao mi je: ‘Boj se Allaha!’, i to me je podsjetilo na Allahove riječi: ”A kada mu se rekne: ‘Boj se Allaha!’ – on onda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište.” (El-Bekara, 206.) pa sam se pobojao, ako ne padnem na tle i ne učinim sedždu Allahu, da ću biti svrstan među ohole inadžije koji će Džehennem nastaniti.”
Milostivi Allahu, učvrsti naša srca u Tvojoj vjeri, olakšaj nam da činimo dobra djela koja će biti primljena i sa kojima ćemo Te sresti na Sudnjem danu! Amin!
