Piše: dr. Ali el-Sallabi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Sultan Mehmed el-Fatih bio je ljubitelj nauke i naučnika, pa je gradio škole u cijelom Osmanskom carstvu. Sultan Orhan bio je prvi koji je osnovao školu u osmanskoj državi, a sultani nakon njega slijedili su njegov primjer, tako da su škole i obrazovne ustanove nicale u Bursi, Edirnu i drugim gradovima.
Sultan Mehmed el-Fatih nadmašio je svoje pretke na ovom polju i uložio je velike napore u širenju znanja, osnivanju škola i različitih obrazovnih ustanova, uvođenju određenih reformi u obrazovanju, nadziranju unapređivanja i razvoja nastavnih planova i programa, te je podizao škole i obrazovne ustanove u svim velikim i malim gradovim, kao i u selima.
On je izvršio organizaciju škola, rasporedio ih prema razredima i fazama, postavio im nastavne programe, definirao nauke i predmete koji će se predavati u svakoj fazi i uredio sistem ispita. Učenik ili student nije mogao preći iz jedne u drugu fazu školovanja sve dok ne savlada nauke i gradivo iz prethodne faze i dok ne bude podvrgnut polaganju ispita po vrlo strogim kriterijima, a koje je lično nadzirao sultan El-Fatih.
Predmeti koji su se učili u tim školama bili su: tefsir, hadis, fikh, književnost, retorika i lingvistika, arhitektura i drugi.
Sultan Mehmed el-Fatih je pored svoje džamije u Istanbulu osnovao osam škola, po četiri škole sa dvije strane džamije sa prostranim dvorištem u sredini u kojem je učenik provodio posljednju fazu studija. Uz ove škole izgrađeni su domovi za siromašne učenike i studente koji su dobijali mjesečni iznos ili stipendiju za svoje školovanje. Školska sezona je trajala tokom cijele godine u ovim školama, a uz njih je osnovana i posebna biblioteka. Da bi neko mogao biti bibliotekar i voditi brigu o biblioteci, morao je biti učenjak i pobožan čovjek, i morao je poznavati nazive svih knjiga i njihove autore.
Nastavni planovi i programi ovih škola uključivali su sistem specijalizacije, pa je postojao poseban odjel za islamske i teorijske nauke, a poseban odjel za primijenjene nauke. Ministri i bogatiji učenjaci natjecali su se u osnivanju obrazovnih ustanova, škola, džamija i vakufskih zadužbina.
Briga sultana Mehmeda el-Fatiha o učenjacima
Učenjaci, pisci i pjesnici imali su posebno mjesto kod sultana Mehmeda el-Fatiha. On je učenjake učinio sebi bliskim, podigao im status, ohrabrivao ih da rade i pišu, davao im je novac i bogate poklone kako bi se mogli posvetiti znanju i obrazovanju i ukazivao im je posebno poštovanje, čak i ako su u određenim situacijama bili njegovi oponenti.
Sultan El-Fatih iznimno je poštovao učenjake i pobožne ljude, pa ako bi ga nekad i obuzeo bijes, brzo bi se vratio svom dostojanstvu i poštovanju prema njima. Historijski izvori spominju da je sultan Mehmed el-Fatih jedanput poslao po svom slugi jedan dekret (ukaz) na uvid šejhu Ahmedu el-Kevraniju – a on je u to vrijeme bio kadi-asker -, pa je šejh u tom dekretu pronašao nešto što se kosi sa Šerijatom i pocijepao ga, udarivši pritom sultanovog slugu.
Sultanu El-Fatihu je to teško palo, bio je ljut na šejhov postupak i smijenio ga je sa položaja. Odnosi među njima su zahladnili i udaljili su se jedan od drugog, pa je šejh El-Kevrani otišao u Egipat, gdje ga je primio mamelučki sultan Ebu Nasr Sejfuddin Qa'itbay, ukazavši mu posebnu počast.
Sultan El-Fatih je ubrzo požalio zbog onoga što je učinio, pa je pisao sultanu Qa'itbayu tražeći od njega da mu pošalje šejha El-Kevranija. Sultan Qa'itbay prenio je šejhu sultanovu poruku, rekavši mu: ”Ne idi njemu, jer ja te poštujem bolje od sultana El-Fatiha.”
Šejh El-Kevrani, rekao mu je: ”Da, tako je kako si rekao, sultane, samo što između mene i sultana Mehmeda el-Fatiha postoji velika ljubav kao između oca i sina, a ovo što se dogodilo među nama je nešto drugo, i on zna koliko ja njega volim i poštujem, pa ako se ne vratim, on to može pogrešno razumjeti i pomisliti da mi ne dozvoljavaš da se vratim, pa će među vama doći do neprijateljstva.”
Sultan Qa'itbay se složio sa onim što je šejh rekao, dao mu je mnogo novca i pripremio mu sve što mu je potrebno za putovanje, a sa njim je poslao velike darove sultanu Mehmedu el-Fatihu. Kada se šejh vratio, sultan Mehmed el-Fatih mu je dodijelio poziciju kadije, zatim ga je imenovao glavnim muftijom, ukazavši mu posebno poštovanje i nagradivši ga bogatim darovima.
Sultan Mehmed el-Fatih nije čuo ni za jednog učenjaka koji je bio pogođen oskudicom, a da nije požurio da mu pomogne i obezbijedi sredstva koja će mu biti dovoljna za njegove dunjalučke poslove i za dostojanstven život.
Sultan Mehmed el-Fatih imao je običaj da u mjesecu ramazanu, nakon podne-namaza, dođe u svoju palaču sa grupom islamskih učenjaka koji se bave tefsirom ili tumačenjem Kur'ana. Svaki put jedan od njih je tumačio određene ajete iz Kur'ana, a svi učenjaci bi se uključivali u raspravu. Sultan El-Fatih je također uzimao učešća u tim raspravama, dajući podršku islamskim učenjacima, nagrađujući ih velikodušnim novčanim nagradama i bogatim darovima.
