Piše: Mr. Semir Imamović
Ličnost Omera ibn Abdul-Aziza, jednog od emevijskih vladara (Emevije su vladale islamskom državom od 41. do 132. h.g.), nezaobilazna je u svim pričama o istinskoj pravednosti i moralu. Samo njegovo stavljanje u ravan sa četvericom pravovjernih halifa, što čine mnogi islamski učenjaci, i pored vremenskog razmaka od 59 godina koliko je prošlo od vladavine posljednjeg pravovjernog halife Alije ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu, pa do njegovog vakta, dovoljno je da to potvrdi, ali je svakako činjenica da se o njegovoj pravednosti govorilo znatno prije nego što je i rođen, prevazilazi ljudske parametre vrednovanja. Ibn Kesir u svom vrhunskom historijskom djelu El-Bidaje ven-nihaje (Početak i kraj) o tome podrobno govori. Evo šta on kaže o tome. Pripovijeda Bejheki: Pričao nam je Hakim – zatim je spomenuo lanac prenosilaca koji seže do Ibn Omera – da je Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhuma, rekao: ”U mom potomstvu bit će čovjek koji će imati ožiljak na licu, bit će mu data vlast koju će on iskoristiti u širenju pravde i pravičnosti.” Nafi’, oslobođeni rob Ibn Omera i jedan od prenosilaca ove predaje, Omerove je riječi prokomentirao na sljedeći način: ”Mislim da se ovdje isključivo radi o Omeru ibn Abdul-Azizu.” U nekoliko različitih verzija navodi se da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, imao običaj kazati: ”Da mi je samo znati ko je taj iz Omerovog potomstva koji će na Zemlji uspostaviti pravdu?” Abdur-Rahman ibn Hurmule je od Seida ibnul-Musejjeba zabilježio sličnu predaju. Kaže Ibn Kesir: ”Vidimo da je ova stvar bila općepoznata prije rođenja i vladavine Omera ibn Abdul-Aziza. Uveliko se pričalo da će iz loze Emevija doći vladar koji će biti poznat po nadimku Ešedž ibn Mervan. Njegova majka Erve bint Asim je Omerova unuka, a otac Abdul-Aziz ibn Mervan mijenjao je svoga brata Abdul-Melika u upravljanju Egiptom. Abdul-Aziz je izuzetno cijenio Abdullaha ibn Omera i svako malo mu slao poklone, a on ih je rado prihvatao.” Kako je Omer ibn Abdul-Aziz dobio nadimak Ešedž – čovjek sa ožiljkom? Jednog dana, dok je još bio dijete, otišao je u konjušnicu i tom prilikom dobio udarac u čelo od kojeg mu je ostao ožiljak. Otac mu je brisao krv sa lica i govorio: ”Ako si ti Ešedž ibn Mervan o kojem ljudi pričaju, uistinu si sretnik.” Dalje Ibn Kesir nastavlja: ”Ljudi su govorili: El-Ešedž (čovjek sa ožiljkom) i En-Nakis (čovjek sa mahanom) najpravednija su dva vladara iz Mervanovog potomstva.” El-Ešedž je Omer ibn Abdul-Aziz, a En-Nakis je Jezid ibnul-Velid ibn Abdul-Melik. (Izvor: El-Bidaje ven-nihaje, 6/233.)
