Piše: dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Neki ljudi posjeduju prijeku narav i skloni su žestini i grubosti, a znak toga je neartikulirani govor koji prati vika i galama, a čija snaga ne leži u argumentiranosti i suvislosti, već u vrijeđanju, psovanju i proklinjanju.
A klevetnici i oni koji mnogo proklinju neće biti zagovornici ni svjedoci na Sudnjem danu, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Oni koji proklinju neće biti zagovornici ni svjedoci na Sudnjem danu.” (Muslim)
U drugom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Pravi vjernik (mu'min) ne proklinje i ne vrijeđa, i nije vulgaran i nepristojan.” (Tirmizi)
I ko god voli Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nada se da će biti proživljen s njim na Sudnjem danu, mora slijediti njegov put i mora čuvati svoj jezik od ružnog i bestidnog govora.
Stoga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio svima onima koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan, da govore samo ono što je dobro ili da šute. Dakle, Allah se smilovao osobi koja govori samo ono što je dobro i zaradi ogromnu nagradu, ili šuti i spasi se kazne.
Nema ništa loše u tome što se ljudi ne slažu u nekim pitanjima i što vode rasprave, ali mehanizam za prevazilaženje razlika i podjela mora biti jasan argument i blag govor, te artikulirano i suvislo izražavanje koje odražava čistoću duše, razboritost i velikodušnost.
Nije tajna da islamski ummet danas proživljava zastrašujuće krize, poput lađe u morskim širinama, koju olujni vjetrovi udaraju s desna i lijeva, tako da ljudima na lađi prijeti opasnost od utapanja, pa oni svoj strah i zabrinutost ispoljavaju različitim glasovima. U tom metežu i panici može se čuti i raspoznati saosjećajni i blagi glas, ali i urlajući, bijesni glas koji proklinje sve oko sebe, izuzev samog sebe, a kako takav da proklinje samog sebe kad je on spasitelj, reformator, pouzdan i povjerljiv čovjek, dok se drugi, po njegovom mišljenju, povlače, kalkuliraju i popuštaju, prodajući svoj Ahiret za varljivi dunjaluk.
Ružno je i jadno da o sebi misliš samo dobro, a o drugim muslimanima loše, a tvoja braća su dio tebe, o njima moraš misliti kao o samom sebi, na šta aludiraju sljedeći ajeti: ”Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: ‘Ovo je očita potvora!'” (En-Nur, 12.); ”A kad ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim. Tako vam Allah objašnjava propise, da biste se opametili!” (En-Nur, 61.); ”I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.” (El-Hudžurat, 11.)
U ovom vremenu ”elektronskog vrijeđanja” na internetu postoje besplatne i otvorene vrste uvreda, gdje onaj koji vrijeđa, psuje, kleveta i proklinje druge muslimane, ne krije svoje ime. To je, Allaha mi, javno činjenje grijeha na koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skrenuo pažnju kada je rekao: ”Svima iz moga ummeta bit će oprošteno, osim onima koji javno čine grijehe.” (Buharija i Muslim) Kao što postoje i uvrede, psovke i klevete od strane onih koji se kriju iza raznih imena, nadimaka ili tzv. nikova, a koje su oslobođene od bilo kakvih ograničenja i posljedica.
Budući da danas pravedan i odmjeren govor nikog ne zastrašuje i ne poziva na zaustavljanje takve komunikacije, često puta onoga ko je navikao na ”elektronsko vrijeđanje”, obmane publika oko njega, odnosno navijači među kojima su jedni za, a drugi protiv, pa on jadnik umisli da svojim retrogradnim djelovanjem na internetu stvara povijest.
Ovakvo ponašanje i ovakvi stavovi uopće ne izražavaju princip, već su jasan dokaz odsustva principa, gubitka vrijednosti, dominacije vulgarnosti, zaljepljujućeg bijesa i lične osvete. Takav metod je daleko od pomaganja istine i uzdizanja Allahove vjere.
Stoga, ako želiš ići Pravim putem, prema takvima se trebaš odnositi na sljedeći način:
Prvo, izbjegavanje i napuštanje takvog društva i takve komunikacije. To je kur'anski princip koji je spomenut u mnogim ajetima. Uzvišeni Allah, objavio je: ”Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!” (El-A'raf, 199.); ”A kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: ‘Nama naša djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.'” (El-Kasas, 55.); ”I koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju.” (El-Mu'minun, 3.)
Jedno od svojstava Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je da intenzitet ružnog ponašanja nezanalica prema njemu, nije kod njega povećavao ništa osim blagosti. Divan primjer vjernicima je također i Merjem, alejha selam, o kojoj je Allah objavio: ”A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: ‘Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.'” (Merjem, 26.)
Drugo, uzvraćanje na zlo dobrim, upućivanjem dove, traženjem oprosta i lijepim govorom. Kur'anski tekstovi u tom pogledu su mnogobrojni, kao što su: ”Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo šta oni iznose.” (El-Mu'minun, 96.); ”A ljudima lijepe riječi govorite…” (El-Bekara, 83.); ”Oni će dobiti dvostruku nagradu zato što trpe i što lijepim zlo uzvraćaju.” (El-Kasas, 54.)
Treće, čuvanje vlastite ličnosti, prisebnosti i smirenosti. Ne dozvoli da budeš isprovociran i ne uzrujavaj se previše zbog uvreda, jer te čeka dugo putovanje u životu i potreban ti je rahatluk i smirenost, a to je upravo ono što je Allah obećao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernicima, objavivši: ”On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje koje imaju..” (El-Feth, 4.); ”Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili.” (El-Inširah, 1.); ”I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova.” (En-Nahl, 127.)
Živi svoj porodični život zadovoljno i spokojno, i živi svoj zacrtani program – bilo da se radi o trgovini, industriji, misionarskom radu, administraciji ili nekom drugom poslu – smiren, nasmijan i strpljiv, i čuvaj se oklijevanja, kolebanja ili osluškivanja glasova obeshrabrenja i klonulosti.
Četvrto, neka te mržnja i omalovažavanje ne navedu da odbaciš istinu ili da kažeš neistinu ili pak da ustrajavaš u grešci. Moraš, s vremena na vrijeme, praviti reviziju i preispitivanje svog stanja i navika. Jer, mnogi ljudi kritikuju nečiji govor na osnovu vanjskog značenja, a ne shvataju njegove dublje dimenzije, pa ćeš možda pronaći nekoga ko će ti prosvijetliti i objasniti značenje nečijeg govora koje sâm nisi uspio dokučiti, ili će ti pomoći da postigneš pravednost, umjerenost i uravnoteženost u tvom pogledu na stvari.
Peto, imaj na umu da imaš grijeha poput planina, od haram pogleda, riječi, nemara prema Allahovim propisima i sl., i da Allah, dželle šanuhu, iz Svoje dobrote odabire za tebe najlakši oblik štete ili iskušenja na ovome svijetu, da bi ti to bilo iskupljenje od grijeha ili postizanje uzvišenog stepena kod Allaha, koji ne bi mogao postići svojim dobrim djelima, pa ti je Allah odredio one koji ti na izgled čine štetu i koji ti odmažu, a oni ti zapravo pomažu i poklanjaju ti nagradu i sevabe.
Međutim, nije nužno da dobiješ nagradu preko njihovih dobrih djela. Milost Allahova je velika i On može nekome darovati dobro zbog njegove iskrenosti, čak i ako je u krivu, a tebi dodijeliti nagradu zbog strpljivosti, zato ne dozvoli da tvoje napredovanje i uzdizanje bude na račun drugih. I mnogo čini istigfar i traži oprosta za svoje grijehe, jer onaj ko ustrajava u istigfaru Allah će mu iz svake nevolje dati izlaz i opskrbit će ga odakle se i ne nada.
Čudno je da s pogoršanjem i porastom kriza – kao što se to događa u mnogim muslimanskim državama i mjestima danas – raste i stepen bijesa i rasplamsava se plamen srdžbe među ljudima koji nemaju drugog načina nego da vrijeđaju. Nažalost, oni ne vrijeđaju stvarne neprijatelje, već vrijeđaju svoju braću muslimane, one koji nisu njihovi istomišljenici. I njihov izgovor je da su oni poraženi i potlačeni. Kakvog li bijednog izgovora! Neprijatelj te porazio i ponizio, a ti svoju srdžbu i bijes iskaljuješ na prijatelju, bratu i rođaku.
