Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ibn Ishak prenosi u svojoj Siri i imam El-Bejheki u djelu Delâil en-nubuvve – Dokazi poslanstva, od Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge i majke vjernika, Safije bint Hujejj ibn Ahtab, radijallahu anha, da je rekla: ”Bila sam najdraže dijete svome ocu Hujejju ibn Ahtabu i svome amidži Ebu Jasiru. Kad god bih ih srela, uzimali bi me u naručje iako bi s njima bilo i neko drugo njihovo dijete. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, odsjeo je u Kubau u naselju Beni Amr ibn Auf. Moj otac Hujejj ibn Ahtab i amidža Ebu Jasir poranili su da ga vide. Otišli su prije zore, a vratili su se tek nakon zalaska sunca. Vratili su se premoreni, iscrpljeni i klonuli, toliko da su se jedva kretali. Kao i uvijek, obradovala sam se što ih vidim, ali, tako mi Allaha, nijedan od njih dvojice nije se ni okrenuo prema meni od silne zabrinutosti. A onda sam čula amidžu Ebu Jasira kako pita moga oca: ‘Je li to zaista on?’ Moj otac je odgovorio: ‘Allaha mi, jest!’ Amidža je ponovo pitao: ‘Jesi li ga prepoznao po opisu (u Tevratu), jesi li siguran?’ Odgovorio je: ‘Da.’ ‘Pa šta osjećaš prema njemu?’, pitao je amidža. Otac odgovori: ‘Allaha mi, osjećam neprijateljstvo koje će ostati dok sam živ.”’
Hujejj ibn Ahtab, poglavar jevrejskog plemena Benu Nedir, utjelovljenje je prirode neprijatelja islama u svako vrijeme i na svakom mjestu. Mržnja prema islamu je stvar koja ne može napustiti njihova srca, pa čak i ako im jezici ponekad govore suprotno, njihova srca ostaju ispunjena mržnjom prema islamu i muslimanima.
A pošto su srca posude a jezici kutljače, jezik mora zagrabiti sadržaj srca i iznijeti neke ili mnoge njegove tajne, i to je ono što se dešava na poprištu borbe između istine i laži, između islama i kufra, i između upute i zablude.
Allah, dželle šanuhu, je iz Svoje milosti i dobrote prema muslimanima objasnio u Kur'anu prirodu onih koji mrze islam, te da će oni, ukoliko ostvare pobjedu, vlast i dominaciju, i ukoliko se ne boje pravedne kazne za svoja zlodjela, pokazati svoje neprijateljstvo i otvoreno ga izjavljivati, svejedno radilo se o njihovim političkim ili vjerskim vođama, i da će biti krajnje arogantni u psovanju i vrijeđanju islama, Kur'ana i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
To je ono što smo viđali i što svakodnevno viđamo i slušamo od neprijatelja islama, kao što je učestalo i javno spaljivanje Kur'ana po raznim evropskim zemljama, ruganje islamu i Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ismijavanjem sa uzvišenim islamskim propisima, kao što, naprimjer, radi Milorad Dodik i neki drugi srpski političari i uglednici, ili kao što radi mađarski premijer Viktor Orban i drugi kršćanski zvaničnici, a da ih niko ne proziva i ne poziva na odgovornost, ako ni zbog čega drugog, barem zbog govora mržnje na koji nas svakodnevno upozoravaju.
Uzvišeni Allah, objavio je: ”O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate.
Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: ‘Vjerujemo!’ – a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prstiju svojih. Reci: ‘Umrite od muke!’ – Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije. Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se.” (Ali Imran, 118.-120.)
”Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su i oni nevjernici, pa da budete jednaki.” (En-Nisa’, 89.)
”Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli.” (El-Bekara, 217.)
Munafici – skupina koja je gora od otvorenih nevjernika
Međutim, postoji i druga skupina koja također nosi mržnju prema islamu i muslimanima, čak njihova srca više mrze islam i muslimane od otvorenih nevjernika. Oni žive među muslimanima, verbalno potvrđuju svoju pripadnost islamu, a njihova nutrina, njihova stvarnost je onakva kako ju je opisao Allah u Kur'anu: ”Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: ‘Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!’ – I Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci. Oni se iza zakletvi svojih zaklanjaju, pa od Allahova puta odvraćaju. Ružno je, doista, kako postupaju!” (El-Munafikun, 1.-2.)
To je nedaća s kojom su iskušani muslimani u svim generacijama, a ona je time veća što se munafici kamufliraju i vješto kriju iza svojih tvrdnji, čak otvoreno izvršavaju neke islamske propise, poput namaza i drugih ibadeta. Štaviše, oni su klanjali zajedno sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabima u Poslanikovoj džamiji u Medini, a neki od njih su možda išli s njima u borbu, ali je njihov glavni zadatak pretvaranje, kao što je rečeno: ”Oni nose ovčije kože preko vučijih srca.”
Za ovu kategoriju vrijedi također neprijateljski odnos kako ga je opisao Hujejj ibn Ahtab: ”Neprijateljstvo prema njemu ostaje dok sam živ.” Međutim, ispoljavanje munafičkog neprijateljstva i mržnje prema islamu i muslimanima zavisi od okolnosti. Pa ako su islam i muslimani jaki, ako imaju snagu i moć, munafikluk se povećava i munafici se maskiraju na razne načine zbog straha od utjecaja i dominacije islama i njegovih iskrenih sljedbenika. A ako oslabi snaga islama i muslimana i ako je malo onih koji ih brane i podržavaju, tada munafici podignu glave, izađu iz svojih jazbina i otkriju ono što njihove grudi kriju.
No, i pored njihovog pretvaranja i maskiranja, Allah, dželle šanuhu, nije ih ostavio da tako lahko obmanjuju i varaju iskrene vjernike, već ih je učinio vidljivim muslimanima kroz njihove osobine i objasnio im njihov karakter, njihova djela i stanje u kojem se nalaze, objavivši: ”A da hoćemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti ćeš ih poznati po načinu govora njihova – A Allah zna postupke vaše.” (Muhammed, 30.) Način govora je ono što ih otkriva i sramoti, jer ono što je u njihovim srcima pojavi se na njihovim jezicima i oni izgovaraju ono po čemu ih muslimani mogu prepoznati.
To je bilo jasno vidljivo u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Vođa munafika Abdullah ibn Selul je bjesnio od mržnje prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i islamu, tako da nije bio u stanju sakriti crnilo u svom srcu.
Među njegovim skandaloznim izjavama je i ona koja je otkrila njegovo licemjerstvo a koju je izrekao kada je došlo do svađe između muhadžira i ensarija: ”Allaha mi, primjer ovih (misleći na Allahovog Poslanika i muhadžire) je kao u izreci: ‘Nahrani psa da te pojede.”’
Među njegovim sramnim stavovima je njegovo dezertiranje na dan Bitke na Uhudu i povratak u Medinu sa trećinom vojske, kao i stajanje na stranu Jevreja iz plemena Benu Kajnuka i pokušaj da ih odbrani nakon što su prekršili ugovor sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.
On je taj koji je bio kolovođa potvore na Aišu, radijallahu anha, atakujući na čast Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i čast njegove porodice, a sve s ciljem obezvrjeđivanja islama, pa ga je Allah, dželle šanuhu, osramotio i objavio ajete o njemu i njegovom munafikluku.
Munafici su, u svakom vremenu i na svakom mjestu, isti, pojavljuju se u liku koji je suprotan onome što skrivaju njihove grudi. Tvrde da vole islam, a oni zapravo mrze islam i njegov uzvišeni Šerijat, i oni danonoćno smišljaju spletke protiv muslimana, zaboravljajući da će Allah iznijeti na vidjelo ono što njihove grudi kriju i da će biti osramoćeni na dunjaluku i na Ahiretu.
Allaha molimo da nas sačuva munafikluka i munafika, i munafičkih spletki.
