Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se da je jedan pijetao pjevao (kukurijekao) svako jutro u isto vrijeme, pa mu je jednom prilikom prišao vlasnik farme i rekao mu: ”Ako ne prestaneš pjevati u zoru, zaklat ću te.”
Pijetao se prepao i prestao je da pjeva u zoru. Sâm sebi je govorio: ”Šerijatsko pravilo glasi da poteškoća zahtijeva olakšicu i da je dozvoljeno ponekad odstupiti od nekih principa da bi se sačuvao život. Pojava zore i onako ne zavisi od mene. Ta, postoje i drugi pijetlovi i oni će pjevanjem najavljivati zoru i bez mene.”
Sedam dana nakon toga, ponovo je došao vlasnik farme i rekao mu: ”Nije dovoljno to što si prestao pjevati u zoru, odsada moraš kokodakati kao kokoš, a ako to ne budeš činio, zaklat ću te.”
Pijetao se prepao za svoj život, pa je ponovo rekao: ”Poteškoća zahtijeva olakšicu i dozvoljeno je odstupiti od nekih principa dok opasnost ne prođe. Mislim da nema ništa loše u tome što ću izvjesno vrijeme kokodakati kao kokoš.”
Nakon mjesec dana, vlasnik farme je došao treći put sa novim zahtjevima i naredbama. Rekao je pijetlu: ”Ako ne budeš nosio jaja kao i kokoške, zaklat ću te.”
Tada je pijetao zaplakao i rekao: ”Kamo sreće da sam umro pjevajući u zoru, a da nisam dočekao ovaj dan da me tjeraju da kokodaćem i nosim jaja kao kokoš.”
Pouka ove priče je da ko se jedanput odrekne jednog od uzvišenih principa zbog straha ili pohlepe, on je spreman da se odrekne svih principa i da postane ponizni i poniženi rob onome zbog koga se odrekao svojih principa. Jer, popuštanje, činjenje ustupaka i odustajanje od principa počinje prvim korakom, nakon čega se je nemoguće vratiti.
Stoga, čuvaj se, ti koji vjeruješ u Allaha i Sudnji dan i tvrdiš da slijediš put Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da tim putem ideš pognute glave. Onaj ko vjeruje i slijedi uzvišene principe islama, kroz život kroči uzdignute glave, postojano, poput visokog brda i čvrsto oslonjen nogama na zemlju. I što mu se više povećava odgovornost, povećava se i njegova odlučnost i postojanost, jer vođama, prvacima, uglednicima, učenjacima, ne dolikuje i ne priliči ono što priliči običnim masama. Halifa El-Me'mun nije tražio od Ahmeda ibn Hnabela ništa drugo osim da (poput pijetla iz naše priče) odustane od poziva (ezana) u ispravnu akidu i obznani da priznaje da je Kur'an stvoren, što su naučavali i preko halife El-Me'muna propagirali mu'tezile. Jer, zabrana ezana, odnosno ”pijetlovog” pjevanja u zoru, ima svoje različite forme i oblike u svakom vremenu. Međutim, istinski islamski učenjak i vođa znao je, ako se odrekne ezana i jutarnjeg ‘pjevanja”, da slijedi drugi korak, a to je tjeranje na ”kokodakanje” i ponavljanje filozofskih izmišljotina i naklapanja koja nisu u skladu sa islamskim principima.
Stoga, ne pomisli ni jednog trenutka da će tvoja predaja i činjenje ustupaka, pravljenje kompromisa i odustajanje od principa, učiniti da onaj koji te tjera na takvu vrstu poniženja bude samilostan ili da će imati razumijevanja prema tebi.
Umjesto toga, poslušaj savjet istinskog muslimanskog vođe, Omera Muhtara, koji je rekao: ”Nipošto ne poginji glavu ma kakva iskušenja i nevolje doživio, jer možda nećeš dočekati priliku kada ćeš ponovo moći podići glavu.”
