Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je: ”Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga.” (Ali Imran, 169.)
Cionistički zločinci i njihovi krstaški saveznici, predvođeni Sjedinjenim Američkim Državama, htjeli su da Gaza nestane s geografske karte, a ona je – zajedno sa svojim narodom, mudžahidima i šehidima – ušla u historiju. Gaza je postala univerzitet sabura, akademija šehadeta i baklja istine koja osvjetljava put cijelom islamskom ummetu.
Ljudi se različito odnose prema iskušenjima i događajima, a mjerilo svega jeste mjesto istine u njihovim srcima i snaga njihovog uvjerenja. Neko na iskušenja gleda kroz prizmu straha i kukavičluka, neko kroz prizmu koristi i politike, a iskreni vjernik na iskušenja gleda kroz prizmu vjere u Allaha i vječne, ahiretske nagrade.
Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Što je srce življe, to je njegova srdžba radi Allaha i Njegovog Poslanika snažnija, a njegova borba za vjeru potpunija.” (I'lāmul-muvekki'īn, 2/157.) Ko osjeća bol za Gazom, taj ima znak života u srcu. Ko je ravnodušan, neka se boji da mu srce nije oboljelo i postalo kao kamen ili još tvrđe.
Mašinerija ubijanja i zvjerstva, koju je nevjernički Zapad stavio u ruke cionistima protiv muslimana u Gazi, te količina drskosti i uživanja u prolijevanju muslimanske krvi, sramota su za svakoga ko se poziva na ”međunarodno pravo” i ”međunarodnu legitimnost”, i suludo je od takvih očekivati pravdu.
Vijeće sigurnosti, Haški sud, Ujedinjene nacije, zar da muslimani od njih očekuju pravdu? Oni koji danas šute nad genocidom u Gazi, zapravo su isti oni koji su jučer šutjeli nad genocidom u Srebrenici. Oni su kreatori zla i zločina nad muslimanima diljem svijeta, i raduju se svakoj nevolji koja pogodi muslimane, shodno riječima Uzvišenog Allaha: ”Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.” (Ali Imran, 120.)
Gaza – zemlja mudžahida i šehida
Gaza je danas postala zemlja najčasnijih skupina – mudžahida i šehida. A znamo li mi uopće šta znači deredža šehadeta? To je počast koju je priželjkivao i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ”Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, volio bih da budem ubijen na Allahovom putu, pa da budem vraćen u život i da ponovo budem ubijen.” (El-Buhari i Muslim)
Istrajavanje mudžahida Gaze u borbi protiv cionističkog okupatora je pečat istine na licu ovoga ummeta, i oni su dokaz da je islam živ i neuništiv. A arapski tirani i učenjaci koji im se smjerno pokoravaju, pokušavaju nametnuti ideju da je današnji sukob u Gazi sukob između ”skupine” muslimana i cionista, i zato konstantno govore o nužnosti potpisivanja mirovnog sporazuma sa cionističkim entitetom, obmanjujući time cijeli islamski ummet. Jer, to nije sukob između jedne skupine muslimana (tj. Hamasa) i cionista, već sukob između cijelog ummeta i okupatora koji širi fesad (nered) na Zemlji. Ukratko: to je sukob između kufra i imana.
I ono što oni zovu ”normalizacijom” i ”pomirenjem” sa cionistima, u svojoj suštini nije ništa drugo do kapitulacija, kršenje i dokidanje Allahovih propisa, otvoreno prijateljevanje s nevjernicima te nož u leđa ummetu u trenutku dok se u Gazi ubijaju djeca, dok ruševine zatrpavaju cijele porodice.
Mirovni sporazum (sulh) sa nevjernicima u islamu ima jasne granice. To može biti ugovor o prekidu borbe na određeno vrijeme, ako u tome postoji korist za muslimane.
Može biti privremeni dogovor koji se može raskinuti kad se za to ukaže potreba. Ali nikada ne može značiti odricanje od Allahovih propisa, priznanje neprijatelju da trajno ostane na otetoj zemlji ili odustajanje od džihada.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sklapao je primirja s Kurejšijama i jevrejima, ali nikada nije pristao da mu se zabrani da poziva u islam, nikada nije ustupio muslimansku zemlju neprijatelju, niti je dokinuo propis džihada.
Historija je svjedok protiv kukavica i izdajnika
Islam će, Allahovom voljom, razbiti nevjerničko-munafičke spletke, rukama onih koji ga nose živim srcima. Čak i kad bi sve vlade svijeta sada objavile zvaničnu normalizaciju s cionističkim entitetom, da li bi to promijenilo nešto? Odgovor je: Ne!
Poniznost i puzavost pred Allahovim neprijateljem je očiti gubitak na dunjaluku i na ahiretu. Znaju to dobro mudžahidi Gaze, čija su hrabra borba i ustrajnost na istini dokaz protiv cijelog ummeta, pogotovo protiv kukavica i izdajnika, koji svaljuju krivicu upravo na mudžahide za trenutnu patnju i stradanje muslimana Gaze.
Te kukavice i izdajnici zaboravljaju da je Gazu 1917. godine razorio britanski okupator. Vodili su žestoke bitke dok je nisu osvojili, a potom je, korak po korak, pala cijela Palestina. Tada nije postojao 7. oktobar kao događaj, niti su Palestinci krenuli da napadnu Britance i jevreje, već su oni došli u Palestinu. Palestinci im nisu dali nikakav povod, ali je njihova pohlepa bila jača od svih izgovora ovoga svijeta.
No, jednog dana ova patnja i stradanje će nestati. Historija će zapisati imena onih koji su izdali i kukavički šutjeli na stradanje muslimana Gaze. A imena onih koji su gladovali, ostali postojani i borili se kao slobodni ljudi, blistat će na stranicama ponosa i dostojanstva, poput čistog zlata.
I ne zaboravimo, palestinsko pitanje je pitanje cijelog ummeta, a ne marionetskih tiranskih vlada. Ono se ne rješava osim silom. Jer ono što je oteto silom, samo se silom može vratiti. To je aksiom koji potvrđuje historija. A vrijeme je najbolji Allahov svjedok i ono će otkriti iskrene i licemjere, junake i kukavice, čestite vjernike i izdajice.
Ono što je bilo iskreno radi Allaha, bit će nagrađeno najljepšom nagradom kod Allaha.
A ono što je bilo samo prazna buka i licemjerje od čijeg se smrada jedva diše, to će nestati bez traga, poput mulja kojeg bujica nosi, a na ahiretu će završiti u džehennemskoj provaliji, shodno Allahovim riječima: ”Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objašnjava primjere.
Onima koji se Gospodaru svome odazovu – nagrada najljepša, a onima koji Mu se ne odazovu – kad bi sve što je na Zemlji njihovo bilo, i još toliko, rado bi se time otkupili. Njih čeka mučno polaganje računa; prebivalište njihovo bit će Džehennem, a grozna je on postelja!” (Er-Ra'd, 17.-18.)
