Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Imam Ibn Hadžer prenosi u djelu El-Isābe fī temjīzi es-sahābe (4/384) vjerodostojnu predaju u kojoj se navodi da je Akīl ibn Ebi Talib bio oženjen Fatimom bint Utbe ibn Rebi‘a.
Ona je često spominjala svog brata koji je poginuo kao mušrik.
Jednoga dana, kada ga je time već bila iscrpila, Akīl joj reče: ”Naći ćeš ga s tvoje lijeve strane kada uđeš u Džehennem!”
Na to mu ona odgovori: ”Nikada više moja i tvoja glava neće biti pod istim krovom!”
Fatima je nakon toga otišla Osmanu, radijallahu anhu, da se požali. Hazreti Osman je poslao Abdullaha ibn Abbasa kao pomiritelja s njegove strane, a Muaviju ibn Ebu Sufjana kao pomiritelja s njezine strane. Dogovorili su se za termin kada će se sastati, ali kada su stigli na dogovoreno mjesto – zatekli su ih pomirene.
Komentirajući ovu predaju, Ibn Hadžer je rekao: ”Koliko bi joj bolje bilo da nije previše spominjala svog brata, znajući da to smeta njenom mužu. A i njemu bi bolje bilo da nije odgovorio onako oštro, riječima koje žena teško može podnijeti.
Međutim, uprkos težini riječi koje su razmijenili, u ovom događaju ima nekoliko divnih pouka:
– Nisu se upuštali u raspravu niti su se vrijeđali više od te dvije rečenice. U tome je velika mudrost. Da se slična svađa dogodi danas, svako bi drugome prebrojavao mahane od dana kada su se upoznali, i beznačajan nesporazum prerastao bi u trajnu svađu i prekid odnosa.
– Umjeli su sami riješiti svoj problem, bez uplitanja drugih. Što je više ljudi uključeno u bračne razmirice, teže je doći do rješenja; a što nesuglasice ostanu samo između supružnika, lakše se zaliječe.
– Brzo su reagovali i nisu dopustili da nesloga potraje. Poznato je da je razmirica u početku mala, ali što duže traje – postaje veća.
Kada je Fatima bint Utbe otišla hazreti Osmanu da se požali, vratila se u svoju kuću – nije napustila dom niti je trčala roditeljima u suzama. Dok žena ostaje u svome domu, rješenje i pomirenje su, Allahovom voljom, uvijek mogući.
I zaista, to su bile čiste, blage i plemenite duše; to su bili domovi koje je ispunjavala harmonija i mir, a u kojima šejtani nisu imali mjesta.
