Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Šejh Ibn Baz, rekao je: “Ovo doba je doba blagosti, strpljenja i mudrosti, a ne doba strogosti i žestine. Većina ljudi je u neznanju, u nemaru i preferira ovaj prolazni svijet, pa je neophodno strpljenje i blagost dok islamski poziv ne stigne do ljudi, dok se ljudima ne prenese istina i dok je ne upoznaju.” (Ibn Baz, Medžmu'u fetava, III/8.)
A šejh Ibn Usejmin, rekao je: “Čovjeka ponekad obuzme ljubomora kad vidi razvrat i grijehe koji se čine, i to ga rasrdi. Međutim, mi takvom kažemo: ‘Allah te nagradio, brate! Ljubomora je nesumnjivo potrebna, jer ko nema ljubomore, njegovo srce je mrtvo, ali želiš li ti ugasiti vatru ljubomore svojim grubim riječima ili mrzovoljnim postupcima, ili želiš promijeniti ljude? Nema sumnje da bi tvoja želja trebalo biti ovo drugo.’
Dakle, ako je cilj reforma i promjena ljudi na bolje, onda moram krenuti najbližim putem reforme. Kad vidim čovjeka da čini grijeh, nesumnjivo je da mrzim grijeh i griješenje, ali isto tako to mrzim i za ovu osobu. No, kako ovo liječiti i kako se nositi s tim?
Naprimjer, da li će čovjek (doktor), ako vidi tumor kod drugog čovjeka, donijeti loš nož i odsjeći tumor i pustiti krv, ili će blago postupiti i na najljepši i najnježniji način izvršiti operaciju i očistiti (odstraniti) tumor?
Zatim, trebamo znati da je moralna (duhovna) bolest, poput fizičke bolesti i da moramo – posebno u ovom vremenu koje obiluje grijesima – koristiti što je moguće blaže metode u liječenju tih bolesti.
Istina je da je svaki čovjek, pa tako i onaj koji poziva u islam, ljudsko biće koje se može rasrditi i patiti, ali mora biti staložen, blag i strpljiv, jer on želi reformirati druge i popraviti njihovo stanje.” (Šerh Bulugu-l-meram, I/97.)
