“Našeg osmogodišnjeg sina su u školi učili da se ljubi sa drugim dječacima, da se predstavlja kao djevojčica i da može imati seksualne odnose sa istim polom.
Najstrašnije od svega je što ove lekcije nedjeljama niko nije primjetio.Saznali smo sasvim slučajno, tako što je dijete kroz stidljivi kikot prijavilo “danas smo radili seksija”. Kada se klupko razmotalo, svi smo bili podjednako zaprepašćeni: roditelji, učiteljice i direktor škole.
Lekcije nisu bile dio redovne nastave već programa “Promocija humanih vrijednosti” koji sprovodi Crveni krst Srbije uz podršku Ministarstva zdravlja, a sa ciljem smanjenja vršnjačkog nasilja.
Umjesto dobročinstva, vrijednosti po kojoj ga svi poznajemo, Crveni krst je izabrao da promoviše “interkulturološke vrijednosti”. Ako nije dovoljno jasno, to su tolerancija, poštovanje različitosti, rodna ravnopravnost, dječija prava. I dalje nije jasno?
Evo ovako: kad vaši sinovi ljube drugare to je “tolerancija”, kad glume djevojčice to je “rodna ravnopravnost”, kad se uče homoseksualizmu to su “dječija prava”.
Nije sarkazam, djeci su za te vrijednosti zaista ponuđena ta objašnjenja.
Promocija homoseksualizma se po svoj prilici dogodila slučajno. Volonterka je govorila o seksualnom zlostavljanju, djeca su se zasmijala, ona im je objasnila da niko ne smije da ih pipa dok ne napune 18, a da poslije mogu imati seksualne odnose “sa suprotnim i sa istim polom”.
Ups! Nehotice je pred djecom ponovila politički korektni izraz kojim su je bombardovali na svim radionicama svih NVO i koji svi donatori vole da čuju.
Možemo li je kriviti?
Kriv je onaj ko bira vrijednosti koje će se promovisati našoj djeci. Da li promocija homoseksualizma spada u promociju humanih vrijednosti?
Liberalna dogma koja preovlađuje u velikom dijelu najrazvijenijih zemalja, pogotovo u Evropskoj uniji i SAD, na ovo pitanje daje potvrdan odgovor. Ona uči da su seksualnost i rodni identitet stvar dječije slobode izbora: “kao čarolijom, dječak postaje djevojčica, a djevojčica postaje dječak” – piše u programu koji je podržalo Ministarstvo zdravlja Srbije.
Naša duboka uvjerenja da dječak treba da bude dječak, da maloj djeci ne treba uopšte govoriti o seksu, a pogotovo ne sa istim polom, po liberalima nisu ništa drugo nego represija.
Udarna pesnica liberalizma u Srbiji je novi građanski zakonik. Njegovi zastupnici “uvode nove standarde ponašanja u porodici” kao da su naše porodice njihova djedovina. Cilj im je isti – smanjenje vršnjačkog nasilja – a glavna reforma je proglašavanje roditeljske ćuške za zlostavljanje.
U nekim školama djeci već dijele telefonski broj za denunciranje mama i tata – roditeljske osovine zla.
Ponovo će nastupiti doba da država otima djecu od roditelja, nešto što Srbi nisu doživjeli od turskog danka u krvi. Vaspitana protiv naše volje i okrenuta protiv nas, naša djeca će postati liberalni janjičari.
Ovde sam iznio lično iskustvo u javnost, zbog čega dugujem izvinjenje ostatku razreda. Naša škola je među najboljima, što je dokazao i naš zajednički odgovor na ovu krizu. Ali sa istim problemom se suočavaju i drugi: znate li vi čemu uče vašu djecu?
Dokle ćemo ćutati?
Ako od ovog ne napravimo javno pitanje nećemo moći da spriječimo daleko veće probleme koji prijete svim porodicama u Srbiji.
Na nama roditeljima je da pošaljemo poruku da naše škole i porodice nisu probni poligon za radikalni liberalizam. O vaspitavanju naše djece, o standardima ponašanja u našim porodicama, odlučivaćemo mi, a ne nabeđeni ideolozi koji preziru stvarnost i nadmene birokrate koje nikom ne polažu račune.
Vršnjačko nasilje je naraslo kada su liberali umanjili autoritet učitelja. Njihovo “rješenje” da umanje i autoritet roditelja će samo doliti ulje na vatru. Potrebno je vratiti autoritet u škole. Vršnjačko nasilje se neće riješiti tako što će dječaci postati djevojčice, već tako što će postati vitezovi. Potuci se, ali ne da bi maltretirao slabijeg, već da bi ga zaštitio.
Izdiktirajmo spisak svojih vrijednosti, da nam ga ne bi diktirali drugi”, poručuje zabrinuto dr.Fajgel.
