Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U svojoj knjizi Min edžli et-tagjir (Radi istinske promjene), alžirski učenjak Malik ibn Nebi, spominje predivnu, istinitu priču koju mu je ispričao jedan alžirski hadžija, a koja se dogodila između njega i jednog afričkog hadžije. Radnja priče odvija se u dvorištu Ka'be. Afrički hadžija je imao četvero djece koja su ga pratila u tavafu, a alžirski hadžija, svaki put kada bi ih susreo tokom tavafa, davao im je malo slatkiša.
Otac djece želio je izraziti svoju zahvalnost alžirskom hadžiji koji je unio radost u srca njegove djece, pa mu se približio i rekao: ”Želim da postanem tvoj brat.”
Alžirski hadžija mu je odgovorio: ”Već smo braća, jer smo muslimani.”
Afrički hadžija nije želio odustati, već je naglasio svoju namjeru: ”Želim da ti i ja budemo braća na poseban način.”
Alžirski hadžija je rekao: ”Dobro, reci mi šta treba da učinimo da to postanemo, i učinit ću ono što mi kažeš.”
Tada je afrički hadžija izvadio iz svog ihrama malu torbu punu saudijskih rijala i rekao: ”Ovo je moj novac. Stavi svoj novac koji imaš iznad mog novca i podijelimo ga na pola.”
Alžirski hadžija je rekao: ”Nisam ni trenutka posumnjao u njegovu iskrenost i spontanost, ali sam se bojao da on posumnja u moju iskrenost, jer tog dana nisam imao kod sebe drugog novca osim nešto sitniša za siromahe i prosjake, pa bi mogao pomisliti da skrivam novac da ga ne podijelim s njim.”
Afrički hadžija je čvrsto insistirao tako da alžirski hadžija nije imao drugog izbora nego da izvadi to malo novca iz svog novčanika. Stavio je svoj novac preko novca afričkog hadžije i rekao: ”Ovo je sve što imam.”
Afrički hadžija je uzeo sav novac i pažljivo podijelio na dva jednaka dijela, a zatim je dao alžirskom hadžiji njegov dio, privukao ga svojim snažnim rukama i jednostavno rekao: ”Sada si moj brat.”
Malik bin Nebi ističe da savremena islamska misao često miješa pojmove bratstva i posebnog ”bratskog saveza” (el-mu'âhât – المؤاخاة).
On kaže: ”Bratstvo (el-uhuvvet – الأخوة) označava apstraktno značenje ili osjećaj koji se ukorijenio unutar teorijske sfere. Dok el–mu'âhât znači dinamično djelo (ponašanje, aktivnost, vitalnost i kontinuiranu promjenu), i stvarno (praktično) bratstvo (el-mu'âhât) je temelj zajednice muslimana, posebno zajednice muhadžira i ensarija.”
Bratstvo je snažan i, rekao bih, svet savez koji povezuje muslimansku zajednicu širom svijeta. Osnova islamskog bratstva je islam, a srž je iskrena i duboka vjera. Uzvišeni Allah kaže: ”Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.” (El-Hudžurat, 10.)
To je Božanski propis i islamski princip. Ljubav među braćom u ime Allaha je čista, bez sebičnih interesa, i čini da vjernik želi svom bratu ono što želi i sebi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi samome sebi.” (muttefekun alejhi)
To je razumio i alžirski hadžija kada je rekao: ”Već smo braća, jer smo muslimani.” Bratstvo je teoretski koncept – odnos utemeljen na vjeri, lijep, ali apstraktan ako se ne manifestira u stvarnom životu.
Međutim, el-mu'âhât je savez između braće koji se temelji na vjeri, jača ljubav i solidarnost, uključujući materijalnu i moralnu podršku.
Zbog svoje važnosti, prvi čin Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon izgradnje mesdžida u Medini, bio je bratimljenje (el-mu'âhât) između muhadžira i ensarija, brišući sve društvene razlike i gradeći ih na temelju vjere i dobročinstva.
Uzvišeni Allah, objavio je: ”I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će, sigurno, uspjeti.” (El-Hašr, 9.)
Istinsko islamsko bratstvo (el-mu'âhât) je tako omogućilo stabilnost društva u vrlo kratkom vremenu. Ono je dublje od općeg bratstva među muslimanima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu upozorava da se ne narušavaju veze ovog bratstva zlobom, zavidnošću ili nepravdom, jer: ”Budite, o Allahovi robovi, prava braća! Musliman je brat muslimanu, neće mu nepravdu učiniti, neće ga na cjedilu ostaviti i neće ga poniziti.” (Muslim).
Afrički hadžija je želio da svoju vjeru, koja je bila u srcu, manifestira kroz djelo, ne zadovoljavajući se samo apstraktnim, već stvarnim bratstvom, dijeleći novac na pola. Ovo je praktična manifestacija vjere koju Malik bin Nebi opisuje kao dinamično djelo, a Hasan el-Basri kaže: ”Vjera se potvrđuje djelom.”
Danas patimo od razdora i slabosti muslimanskog svijeta, gubimo autoritet i jedinstvo. Podsjećanje na prethodne primjere u srcima i njihova implementacija u stvarnosti je nužnost i čin legitimnog djelovanja, faktor postizanja pobjede i snage te vraćanja islamskog ummeta na vodeću ulogu u svijetu.
Treba testirati stvarno značenje bratstva kroz saosjećanje, solidarnost i praktičnu brigu: pomoć siročadi, brigu o napuštenoj djeci, zaštitu dostojanstva potlačenih muslimana. Testirati ga u našim porodicama i među komšijama.
Oživljavanje bratstva čini da braća u vjeri širom svijeta, posebno slabi i potlačeni, osjećaju toplinu empatije, koja ih sve podjednako prožima.
Stoga, dajmo prioritet kulturi davanja, neka ona teče u našim venama, nadmašujući sebičnost i učvršćujući naše islamsko bratstvo. Ako princip davanja prije uzimanja bude osnova, a čvrsta vjera podrška, i ako zemlja na kojoj gradimo bude čvrsta, tada će se ove uzvišene vrijednosti uspješno primijeniti, kao što su uspješno primijenjene među muhadžirima i ensarijama u Medini.
