Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Srce iskrenog muslimana, koji svoj život usklađuje s Allahovom Knjigom i koji razmišlja o njezinim veličanstvenim porukama, ne poznaje tugu koja bi ga obeshrabrila, niti ga plaše najveće prijetnje i najopasnije spletke. Njegov um jasno razlučuje istinu od laži, pravi put od stranputice, neprijatelja od prijatelja, a njegovo srce ostaje postojano na stazi islama i ni u jednom trenutku, bez obzira na težinu iskušenja, ne gubi nadu u Allahovu pomoć i pobjedu. Pred snagom njegovog imana i sigurnošću u konačnu pobjedu istine sve zemaljske sile postaju slabe i ništavne.
On je potpuno svjestan i ubijeđen da cionistički entitet, sa svojom vojnom moći i saveznicima, nije u stanju upravljati ni vlastitom sudbinom, pa kako bi onda mogao odlučivati o sudbini Gaze? Jer sva vlast i snaga pripadaju Allahu, Uzvišenom. On upravlja svemirom svojom mudrošću i upravlja događajima svojom milošću i pravednošću.
Uzvišeni Allah objavio je: ”I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje.” (Ali Imran, 54.) ”Allah doista štiti vjernike; Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika.” (El-Hadž, 38.)
Savjetujući ashaba Abdullaha ibn Abbasa dok je bio dječak, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ”Znaj, kada bi se svi ljudi sakupili da ti nanesu štetu, ne bi ti mogli naštetiti osim onoliko koliko je Allah propisao!” (Et-Tirmizi)
Ono što okupatorski entitet i njegovi saveznici, sa svojom moći, nisu uspjeli postići agresijom, genocidom i urbicidom, neće postići ni spletkama i podlim planom koji su nazvali ”Trumpovim mirovnim planom”. To nije ništa drugo nego plan predaje, nakon što su ih heroji Gaze osramotili, i nakon što su se njihovi planovi i zavjere – iako su na njih bacili toliko bombi koliko se u historiji nije bacilo na prostor veličine Gaze – pokazali slabima pred strpljenjem muslimana Gaze i postojanošću njenih mudžahida.
Svaki musliman danas mora imati na umu da je Palestina vakufska zemlja od vremena drugog pravednog halife muslimana, hazreti Omera, radijallahu anhu, i da pravo na nju pripada svakom muslimanu. Nijedan musliman, nijedna muslimanska skupina niti vlada muslimanske države nemaju pravo da je bilo kome ustupe, prodaju ili podijele.
Stoga, borba za Gazu i za cijelu Palestinu nije ograničena samo na socijalnu ili humanitarnu dimenziju, već je to borba za očuvanje islamskog (muslimanskog) prava. Džihad u Palestini traje sve dok se ona u potpunosti ne oslobodi i ponovo ne postane muslimanska, kao što je bila u vremenu hazreti Omera i Salahuddina Ejubija.
Kada kažemo da je Palestina okupirana zemlja, to oslobađa od traženja odgovora na sugestivna dušebrižnička pitanja poput: ”Ko je prvi zapucao?!” Ovdje nije u pitanju obični spor između dviju strana, već sukob između agresora i vlasnika zemlje, između vjere i nevjere.
Rat u Palestini ne može se promatrati kroz prizmu političkog kompromisa ili ideoloških neslaganja; to je borba za očuvanje vjerske i moralne pravde.
Ono što se događa u Jerusalemu i na Zapadnoj obali jasno pokazuje da je u pitanju temeljna likvidacija prava i identiteta Palestinaca, a ne samo spor s Hamasom ili drugim frakcijama.
Međunarodni planovi, kao što je Trumpov plan, predstavljaju strateške zamke u kojima formalno priznanje palestinske države služi isključivo političkom cilju neutralizacije palestinskog otpora, dok prava Palestinaca ostaju suspendirana.
To je plan spašavanja cionističkog entiteta i uljepšavanja njegovog lica nakon zločina i genocida počinjenog u Gazi. To je plan osmišljen u cionističkim glavama, a napisan američkom tintom, koji daje slobodu cionistima da ubijaju Palestince i proganjaju ih, pod nadzorom još jednog dokazanog zločinca, Tonyja Blaira, koji je odgovoran za stotine hiljada ubijenih civila u Iraku.
Takvi planovi ne rješavaju okupaciju, već olakšavaju agresoru da konsolidira svoj položaj, dok se lokalni i regionalni akteri navode na prihvatanje nepravde. Potpuna odsutnost legitimnih palestinskih predstavnika u procesu planiranja jasno svjedoči da je cilj uklanjanje palestinskog otpora i nametanje prinudnog ”mira”, koji će biti sve samo ne mir.
Ono što svijet danas naziva ”mirnim planom” u stvarnosti je kolonijalni instrument: povratak Arapskog svijeta u doba stranih uprava i kontrola nad Palestinom i regionom – nova faza dominacije koja će se, ako jednom prođe, stalno ponavljati. Bilo kakvo popuštanje pred takvom politikom predstavlja izdaju, jer znači pristanak na krađu zemlje, svetinja i dostojanstva u korist agresora i na štetu muslimanskog ummeta.
Predaja oružja neprijatelju ili uskraćivanje muslimanima sredstava za odbranu, kada postoji mogućnost borbe, predstavlja veliki grijeh i vrh izdaje. Međunarodna zajednica traži od snaga otpora da polože oružje – nažalost, to su prihvatili neki lideri muslimanskih država – iako oni nisu ubijali civile niti bombardirali bolnice. Dok cionističko-zločinački entitet, naoružan do zuba, ruši bolnice, kolje nevine i ruši kuće, opet niko ne traži da on položi oružje.
To je izopačena pravda kad se krvnik i žrtva izjednačavaju na vagi lažne civilizacije, odnosno kad se žrtva proglašava krivcem za sav zločin koji su cionisti sa svojim saveznicima počinili u Gazi.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Nije od nas onaj ko na nas podigne oružje.” (Muttefekun alejhi.) Kako onda nazvati onoga ko preda oružje neprijatelju da bi njime bili ubijani muslimani?
Bilo kako bilo, današnji razvoj događaja nagovještava geopolitički potres bez presedana. Bliski istok ulazi u završnu fazu planske i pomno osmišljene preraspodjele. To je šejtanski plan za nametanje novog regionalnog poretka čijim koncima Vašington upravlja iz sjene. Rađa se novi Bliski istok kroz vatru, krv i ucjene, gdje mir postaje samo parola, a rat pravilo.
Ovi događaji bit će upisani u historiju islamskog ummeta kao vrijeme velike tame, ali i kao trenutak iz kojeg će, kroz strpljenje i potpunu predanost Allahu, izroniti svjetlo obnove.
Muslimani koji ostanu dosljedni i postojani u borbi na Allahovom putu osigurat će konačnu pobjedu i dostojanstvo, dok će izdajnici i nevjernici doživjeti poniženje i propast.
