Autor: Middle East Eye
Izraelski nastavak agresije na Gazu razorio je teritoriju, premašivši čak i Nakbu iz 1948. u smislu broja mrtvih, ranjenih i nestalih.
Ali dok je Nakba oblikovala palestinski identitet, danas se ljudi širom historijske Palestine ne ponašaju u skladu s tim. Dok su Palestinci na okupiranoj Zapadnoj obali očigledno ogorčeni scenama koje dolaze iz Gaze, mogu da više doprinesu zaustavljanju trenutnog sukoba.
Završetak ovog rata i obnova društvene i fizičke infrastrukture u Pojasu Gaze ne odnosi se samo na Gazu, radi se o svim Palestincima. Ako Gaze nestane, neće biti Palestine.
Prije agresije, neki ljudi su s pravom tvrdili da Nakba nikada nije prestala. Izrael je postepeno etnički čistio Palestince na okupiranoj Zapadnoj obali putem ilegalnih deložacija, rušenja domova, hapšenja, nasilja preko naseljenika i vojnih racija. Danas se sve ove stvari dešavaju ubrzanim tempom.
Historijski gledano, Gaza je bila u epicentru ustanaka i poremećaja statusa quo u Palestini. To odražava želju izraelskih lidera da vide kako Gaza “tone u more”, kao i razmišljanje palestinskog pjesnika Mahmouda Darwisha da je Gaza “najsposobnija među nama da poremeti raspoloženje i udobnost neprijatelja”.
Gaza je bila otpornija na etničko čišćenje od okupirane Zapadne obale zbog svoje jedinstvene lokacije, gustine naseljenosti i odsustva direktnog izraelskog prisustva, izvan opsade. Ali nakon 7. oktobra, izraelski lideri su vidjeli priliku da se zauvijek riješe Gaze – i oni to rade.
Izrael je do sada raselio većinu stanovništva teritorije od 2,3 miliona ljudi i uništio veći dio infrastrukture, domova i kulturnog naslijeđa Gaze. Dok djeca umiru od gladi u sjevernoj Gazi, Izrael nastavlja bombardirati to područje, brišući svaku mogućnost Palestincima da obnove svoje živote.
Ljudi u Gazi pribjegavaju travi i stočnoj hrani, dok se 1,4 miliona raseljenih ljudi u Rafi priprema za neposrednu invaziju. Palestinci u Gazi su ostavljeni sami da se suoče sa svim ovim. Iako je Izrael kriv za svoje genocidne akcije, mnogi su također frustrirani neradom Palestinaca širom historijske Palestine.
Palestinske vlasti u Ramali iznevjerile su narod Gaze. Njegovo nedjelovanje govori jednako glasno kao i neuspjeli sporazum iz Osla. Palestinsko rukovodstvo ima moć da pojača pritisak na Izrael da zaustavi svoj rat u Gazi, ali do sada to nije uspjelo.
Od početka rata, stotine Palestinaca je ubijeno na okupiranoj Zapadnoj obali, a hiljade su ih uhapsile izraelske snage. Izrael radi na obuzdavanju situacije jer ne može da se nosi sa tri fronta istovremeno: Gazom, Libanom i Zapadnom obalom.
Gazi su potrebni zajednički napori svih Palestinaca, ne samo za vlastiti opstanak, već i za opstanak Palestine u cjelini. Ako etničko čišćenje uspije u Gazi, onda će uslijediti Kuds i svaki dio okupirane Zapadne obale.
Gaza je nazvana “najvećim zatvorom na otvorenom”, ali smatram da je ta oznaka pomalo varljiva. Izrael je i Gazu i okupiranu Zapadnu obalu pretvorio u ogromne koncentracione logore. Gaza je jedna ogromna, dok je Zapadna obala podijeljena vojnim kontrolnim punktovima i zidom za razdvajanje.
Lakše je nositi se s raštrkanim, manjim koncentracionim logorima nego s jednim velikim. Zadatak etničkog čišćenja okupirane Zapadne obale također je lakši zbog intenzivnog izraelskog vojnog prisustva.
Istovremeno, Izrael je ciljao i uznemiravao palestinske građane Izraela, koji se vide kao još jedan potencijalni front. Od Jerusalema do Ramale, do Haife i dalje, svi Palestinci su dio ove duge borbe za slobodu, državnost i pravo na povratak.
Kao što je Gaza činila mnogo puta, vrijeme je da Palestinci širom historijske Palestine organiziraju više protesta, štrajkova i okupljanja kako bi zahtijevali hitan prekid vatre i brzu rekonstrukciju Gaze.
Ljudi u Gazi umiru od gladi; ne možemo mirovati. Djecu ubijaju hiljade; ne možemo ih napustiti. Ako Gaza ostane sama, Palestine neće biti.
