Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Esselamu alejkum, ovo je Gaza! Ponavlja se stara priča iz vremena bitke na Hendeku, saveznici su se okupili i formirali jedinstven front, a malobrojna skupina vjernika (ashaba) zaštitila se tranšeom ili hendekom koji su iskopali, koji mušrički jurišnik Amr ibn Vudd nije mogao preći.
Tako je i danas, ashabi našeg vremena suprostavljaju se saveznicima raketama ”Yassin”, a munafici su negdje između, ni tamo ni ovamo, a budući da je ovo bitka koja ne poznaje nešto između, ko nije sa malobrojnom skupinom muslimana, on je na strani njihovih neprijatelja. A sutra će zastava sive, neutralne boje (zastava munafikluka) postati najružnija boja, i njenim nosiocima je pripremljeno mjesto u najdubljim slojevima Džehennema.
I kao da je sudbina usamljenika (el-gureba’) u svakoj eri da su im domovi i mjesta boravka stješnjeni. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, išao je sa svojim ashabima iz Mekke u Taif u potrazi za pristalicama, zatim su prvi muslimani iz Mekke išli u Abesiniju u potrazi za utočištem, a onda iz Mekke u Medinu u potrazi za sigurnom destinacijom.
Ashabi našeg doba su raseljeni od sjevera Gaze do njenog centra, a iz Khan Yunisa su izbjegli u Rafu, a iz Rafe ponovo u ono što je prethodno izmaklo ustima smrti, okrenuvši lica prema njoj, sa svojim šatorima na leđima.
Esselamu alejkum, ovo je Gaza! Nekoliko trenutaka prije sklapanja primirja na Hudejbiji, malobrojna skupina ashaba zaklela se na smrt Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pod drvetom. Zakleli su se – dok su stavljali ruke u ruku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem – da neće bježati i da neće okretati leđa svom neprijatelju.
Tako je i danas, eno u Gazi, malobrojna skupina muslimana koji liče na ashabe, ponavlja svoje zakletve, brigada po brigada, odred po odred, grupa po grupa, da s njihove strane neće doći predaja. Zakleli su se i ispunili su svoje zakletve. Jedini put kada smo jednom od njih vidjeli leđa okrenuta neprijatelju bilo je onda kada je šehid na sedždi pritisnuo svoje čelo na zemlju, i kao da je govorio: ”Gospodaru moj, jesam li ispunio svoju zakletvu?!”
O Allahu, mi vjerujemo u Tvoju Knjigu, i u Tvoga Poslanika, i sigurni smo u Tvoje obećanje. Ko od nas pogine, upiši ga, Gospodaru, kod Sebe među besmrtnike, a ko ostane, upiši ga kod Sebe u pobjednike. Znamo da to nije kraj priče, niti posljednja bitka, ali Ti upravljaš svim i mi vjerujemo u Tvoju odredbu, i ispunjavamo zavjet Tebi koliko možemo.
