Sejfudinova hronika
Piše: Sejfuddin Dizdarević
Nedavno je izdavačka kuća Buybook objavila top listu najprodavanijih knjiga u Bosni i Hercegovini za 2012. godinu. Na samom vrhu se nalazi autobiografija švedskog fudbalera bosanskog porijekla Zlatana Ibrahimovića, što je bio dovoljan razlog za ljevičarska glasila da se okome na „provincijalni“ ukus našeg čitateljstva, jer ne idemo u korak s vremenom.
U članku „Avanture studentice i biznismena“ od 5.1.2013. novinar Oslobođenja navodi podatak da je djelo „Pedeset nijansi sive“ (50 shades of grey) najprodavanija knjiga svih vremena u Engleskoj te rječima „očito nam je draži Zlatan od seksa“ izražava svoj prezir prema činjenici da se domaća publika drznula odstupiti od čitalačkih navika britanske publike.
Zar je tako teško za novinare, koji stoje na kraju lanca donacija raznoraznih NGO-a, razumjeti da je život osobe čiji su roditelji s ovih prostora njima zanimljiviji (i zbog toga kupuju tu knjigu), nego seksualne fantazije iz “Pedeset nijansi sive“?
Ova polurečenica navedenog novinara ne bi bila važna spomena da plakativno ne demonstrira mentalni sklop kojim se bosanski javni prostor neprestano bombarduje. Očigledno da je svaka zasebnost ljudi koji žive u Bosni (ne samo vjerske, etničke – nego i čitateljske preference) predmet ismijavanja – ukoliko na svjetskoj sceni postoji neki drugi normativ, ljevica nas želi uvjeriti da se imamo po tome ravnati i preuzeti dotične parametre kojima se imamo povinovati.
Ovdje se uopće u obzir ne uzima sociohistorijski background ljudi (Britanaca) koji objašnjava njihovo ponašanje u odabiru lektire. I ovo je odlika ljevičarskih fundamentalista: po svaku cijenu nametnuti jednu manifestaciju zapadnjačkog društva, ne uzimajući uopće u obzir prilike u bosanskoj javnosti; valjda očekuju da prosječni homo bosniakus mora preko noći evoluirati u homo britanicusa i furati se na manifestacije njegovog okruženja…
