Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Bio sam mali kad sam prvi put čuo za tebe i rekli su mi da u kuće ulaziš kroz dimnjake noseći vreću igračaka. Zato sam svim srcem poželio da se sretnem s tobom. I, uistinu, te noći sam čekao da se spustiš do mene iako naša kuća nema ni dimnjaka ni kamina. Nisam ni primijetio da krov kuće nije dovoljno širok da bi ti mogao proći sa svojim sankama i irvasima.
Uglavnom, želim ti reći da sam uzalud čekao, jer ti nisi došao, pa sam pomislio da su te spriječili upravo ovi logistički razlozi koji nam nedostaju. Rekao sam učiteljici, koja nam je pričala o tebi, kako sam proveo noć zureći u strop, a ona mi je rekla: ”Djeco, trebate znati da Djed Mraz ili Sveti Nikola ne silazi osim kroz dimnjak.” I budući da sam imao dug jezik i da sam bio pričalica, rekao sam joj: ”Ali, učiteljice, djeca koja žive u kućama sa dimnjacima ne trebaju dodatne igračke, jer ih ionako imaju previše.” Začuđeno me pogledala, a zatim rekla: ”Napiši pismo Djedu Mrazu i stavi ga u čarapu i spomeni mu tu svoju opasku.” Stoga sam odlučio da ti zaista napišem pismo, ali nisam našao čarapu a da nije imala rupu, pa sam odustao od pisanja.
Te noći zamolio sam majku da mi kupi poklon. Ona je također ”svetica”, ali ona je prava ”svetica” i nije poput tebe. Ona mnogo klanja namaz, uči Kur’an i ulazi u kuće na njihova vrata, a ne kroz dimnjak.
Rekla mi je: ”Kupit ću ti igračku nakon sedam dana.”
Pitao sam je: ”Zašto nakon sedam dana?”
Rekla je: ”Jer mi ne oponašamo druge.”
Ponovo sam upitao: ”Majko, a ko su drugi? Jesu li to oni koji imaju dimnjake u svojim kućama?”
Ona je rekla: “Ne, drugi su oni koji vjeruju da postoji Djed Mraz ili Sveti Nikola i da ulazi u kuće kroz dimnjake.”
”A šta je sa sankama i irvasima”, upitao sam.
Majka se nasmiješila, a zatim mi je pričala o meleku Džibrilu koji je došao u Mekku i odveo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na Buraku u Bejtul-Makdis (Jeruzalem).
Zatim mi je pričala o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, Mi'radžu i uzdignuću u nebeske sfere, o Ademu, alejhi selam, kojeg je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sreo na prvom nebu, o Ibrahimu, alejhi selam, kojeg je sreo na sedmom nebu i Musau, alejhi selam, koji je sugerirao Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da moli Allaha da smanji broj namaza sa pedeset na pet, jer njegov ummet to neće moći izdržati. Od tog dana vjerujem u Buraka, a ne vjerujem u tvoje irvase.
Dovoljno smo odrasli, Djeda Mraze ili Sveti Nikola, kako već želiš da te zovem, i prestali smo gledati u krov, jer jedino lijepo što će se spustiti odozgo je časni Allahov poslanik, Isa, alejhi selam, ili Isus, sin Merjemin (Marijin), alejha selam. Međutim, on neće sići kroz dimnjak, već će sići s neba, i neće se spustiti u naše kuće, već kod bijele munare u Damasku. I tog dana on neće nositi vreću igračaka, već koplje s kojim će ubiti prokletog smutljivca Dedžala, i tada neće biti vremena za igru.
Dovoljno smo odrasli, Djeda Mraze, da znamo da tvoji irvasi ne lete, jedino što vidimo na našem nebu su borbeni avioni F-16 i Suhoji zbog kojih u Siriji, Iraku, Afganistanu, Libiji, Sudanu i drugim muslimanskim zemljama, u zrak lete raskomadana tijela muslimanske djece.
Dovoljno smo odrasli, Djeda Mraze, da znamo da ste lažljivci, jer dijete Betlehema ne može biti zadovoljno dok se ubijaju djeca Gaze.
Stoga, ne dolazi k nama, Djeda Mraze, jer je prijelaz Rafah zatvoren, jer naše kuće nemaju dimnjake, jer u Darayi, predgrađu Damaska, više uopće nema kuća, jer djeci u izbjegličkim šatorima na sirijsko-turskim granicama nisu potrebne igračke, već deke kako ih hladnoća ne bi ubila, jer su hazreti Omer i Salahuddin Ejubi davno umrli, pa nema ko da zaštiti tu nevinu i sirotu djecu.
Poštedi sebe nevolja dugog putovanja i ne umaraj svoje irvase, mi te ionako nećemo čekati, već ćemo našoj djeci pričati o meleku Džibrilu i krilatom Buraku, o Isau, sinu Merjeminom, koji će sići s neba noseći koplje, jer istinski ”sveci”, dobročinitelji i Bogu bliski ljudi, ne dijele djeci igračke, već se bore protiv bjelosvjetskih varalica, obmanjivača, zulumćara, ubica i zločinaca, kako bi sva djeca mogla živjeti u miru.
