Tog kobnog jula 1992. godine Elmedin je bio sedmogodišnji dječak. Teško je bilo, kaže, sjećati se vremena prije rata, ali slikovito pamti predratne đačke dane.
Ali, ono što pamti decenijama kasnije, i čime se, kako kaže, nekad budi noću je povik: “Muškarci na jednu stranu, žene i djeca na drugu”.
“Zvuk policijske pištaljke, škljocanje oružja, trojica muškaraca, usuđujem se da ih nazovem ubicama, koji prolaze pored reda ljudi s nekom vrstom palice i nasumično udaraju koga žele i koliko jako žele”, prisjeća se.
Sve se to događa, nastavlja, 1. juna 1992., kada je srpska vojska opkolila oko 5000 civila iz skupa sela u dolini rijeke Sapne, mjesto koje se zove Klisa.

